A ovo su ostaci vodotornja uz željezničku stanicu Grubišno Polje.
MEMOARI – BRANKO STOJKOVIĆ (1.dio)
BILJEŠKA O AUTORU
Branko Stojković, rođen je 26. lipnja 1958. godine u Bjelovaru/Hrvatska. Amaterskim novinarstvom se bavi od 1988., kada je počeo pisati za razne listove, lokalne tjednike…
Kada sam se uhvatio rada na ovim memoarima ponajprije o životu moje majke Drine Stojković, djevojački rođene Pezer. Moja majka je imala vrlo težak život, koji bi se mogao smatrati prijelomnim, jer kao djevojka ni sa 21 godinu sišla je sa parnoga vlaka na željezničkoj stanici u Grubišnom Polju 1941. godine.
Ona se je doselila iz hercegovačkog krša sa svojom majkom Danicom Pezer i sa sestrama; Dragicom, Ivom, Katom i Šimom, i bratom Ante Pezer. U mjestu gdje je rođena moja majka nema plodne zemlje, a kamenjar je svuda naokolo. Siromaštvo i glad ih je natjerala da krenu u neizvjesnost i nepoznato… Gledajući to sa druge strane nagovorio ih je i naveo, na taj čin od majke brat Franjo Pezer, rođen 1913. godine. Kako bi se on zadržao i proširio na skromnom obiteljskom imanju sa ženom Vinkom i svojom brojnom djecom.
Žao mi je, što moja majka Drina nije mi više pričala o sebi i svom životu. Čak je prešutjela da je niknula iz najveće ustaške obitelji, i kao svjedok nekih vrlo važnih povijesnih zbivanja, o tim etapama nije nam željela govoriti ni pred mnom i bratom Milenkom. Nije nam htjela trpati breme na leđa ideologije NDH, koja je 1945. godine izgubila rat., tj. Hrvatsku su preuzeli partizani i komunisti.
Sada sam uvjeren da moja majka Drina je puno trpjela i podnosila i tako je bila snažna. Njoj i nama nije bilo lako živjeti u komunističkom sistemu – jer često su nas držali i smatrali kao neprijatelje i lažno prokazivali. Moja majka u-prkos svemu doživjela je 82 godine. Umrla je 05.08.2002. godine. Ja bih volio iznad svega da je i duže poživjela. Ona je rođena 09. veljače 1920. godine u Cerovom Dolcu kod Ružića/Ljubuški. U Domovnici joj piše Donji Mamići, Grude, Bosna i Hercegovina.
Moja majka je iz Grubišnog Polja došla živjeti u selo Cremušinu, u srce “Bilogore”, gdje nekoliko godina kasnije, partizani osvajaju Grubišno Polje, i tu joj ubijaju brata Antu Pezera, mog ujaka – koji je nosio ustašku uniformu. Partizani su ga zaklali s noževima bez suđenja… Od moje majke otac Ivan Pezer, umro je u 41 godini života, obolio je od tuberkuloze.
Prije nego sam počeo pisati moje memoare prolazio mi je kroz glavu čitav majčin život, sve slike, i svi događaji, želio sam povezati i dočarati se, odnosno percipirati* sva događanja iz njezina života. Sad mislim da mi je od velike koristi, što sam probudio u sebi uspavane snage i moći. Što sam stekao svijest o sebi, a to mi daje snagu da spoznam i analiziram sve što je moja obitelj radila. UDBA nas je špijunirala i učestalo kontrolirala…
Sad me bude i sjećanja na partizanski i komunistički logor u Velikoj Pisanici. Moju majku Drinu Pezer sudili su za špijunažu u rujnu 1944. godine, sa 6 mjeseci prisilnog rada i oduzimanjem jednog svinčeta. (Presuda Broj: 468/1944., U ime naroda Jugoslavije, 1. rujna 1944. godine. Predsjednik, Ivan Lončar, ovjerovatelj Savo Velagić i zapisničar Božidar Podobnik) Smrtnu kaznu za Drinu Pezer tražio je: Odsjek za zaštitu naroda, Br. 145/29. rujna 1944. godine, po majoru OZNA-e Josipu Manoliću.
No, moje bavljenje sa političkim životom pomoglo mi je da shvatim bit čovjeka i da shvatim svjetska zbivanja,.., i smisao čovjeka na planeti Zemlji.
Kad je izbilo “Hrvatsko proljeće 1971. godine”, u mojoj majki Drini rodila se je nada, jer ona je željela da Hrvatska opet bude samostalna država za sebe, kao što je bila i prije za vrijeme NDH. Majka se uključila u stihijska ta zbivanja. Zacijelo nije joj bilo lako, kad je ubrzo shvatila da od toga neće biti ništa. Da to nema veze s Hrvatima, nego da se radi o komunističkoj frakciji, i međusobnoj borbi za vlast. Ili bolje rečeno radilo se o međusobnom obračunu.
Svi po mojoj rodbinskoj vezi od majke bili su vrlo religiozni – kako bi se ono reklo zakleti Rimo-katolici. U našoj kući na Trgu Stjepana Radića br. 40, u Bjelovaru, često se slušala na radiju emisija “radio Vatikan”, moja baka Danica Pezer pratila je svete mise i Papu.
Moja majka, iz sela Cremušine, poslije je došla živjeti u Lasovac kod Šandrovca, a potom su doselili u Bjelovar. Kao dijete čuo sam priču u kući, kada se je razgovaralo: kako su onda – svakodnevno gledali smrti u oči i gledali kolone izmrcvarenih ljudi, na križnom putu, koji su se kretali prema Sloveniji, tj. prema Austrijskoj granici.
Moja majka mi je jednom ispričala da je gazila preko brojnih mrtvih ljudi, i kako se je nagledala smrti u Drugome svjetskome ratu.. (1941-1945.)
NAPOMENA: SLIJEDI NASTAVAK
——————————————–
(UDRUGA ZA LJUDSKA PRAVA ŠTIT )
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
00 385 (0) 95 814 82 90
CROATIA / BJELOVAR
brankostojkovic152@yahoo.com
——————————————-
HRVATSKI POKRET ŠTIT - BJELOVAR 
PROSVJEDNO PISMO – HRVATSKOG POKRETA ŠTIT
IZBORI 2007. – TRAŽIM DA SE ZAUSTAVI KANDIDATURA VELJKA DŽAKULE
POBUNJENICI PROTIV HRVATSKE 1991 – 1995.,
ŽELE U HRVATSKI SABOR
U Sabor bi htio Veljko Džakula iza kojega stoje srpska skupina od kojih je večina pobunjenika protiv Hrvatske. Kraj toga što se opet za Sabor kandidiraju oni isti ljudi i političke stranke – sami; krivokletnici, prevaranti, korupcionaši, ratni profiteri,.., koji su cijelo vrijeme u Hrvatskoj stvarali mnoge afere, te radili izravno protiv naroda. Naime, hrvatskim političarima više ne smeta što se na ovim izborima kandidiraju i srpski pobunjenici. Npr. za Veljkom Džakulom bila je raspisana potjernica. On je ratnih godina uhićen u Pakracu.
Dakle, Džakula je bio čovjek od povjerenja Slobodana Miloševića, iza kojega je stajao cijeli vojni vrh JNA. Džakula je ubrzo pušten na slobodu, danas je on urednik srpskih novina „Novosti“ u Zagrebu. I malo koga zanima što je on radio od 1991 – 1995. godine. Mi ne smijemo zaboraviti da je Džakula bio važan čovjek u vladi SAO Krajne Knin. Odakle se je vodila pobuna protiv Hrvatske, sa logistikom iz Beograda. Da bi stvar bila jasnija, kao i gora i zamršenija – Veljko Džakula je vodio specijalni rat protiv Hrvatske.
No budući, da je Džakula svoju ulogu odigrao dobro, i dalje on sada vodi zavjeru protiv hrvatskog naroda – nekažnjen. Naime, njemu nema suđenja, jer su svi pobunjenici uglavnom amnestirani i abolirani. A zna se, kome sve to paše, Ivi Sanaderu i HDZ-eju, oni to rade da bi sačuvali vlast. Veljko Džakula želi opet i dalje kontrolirati hrvatsku političku scenu. Njegovo pojavljivanje na hrvatskoj televiziji je sramotno – i to ja osuđujem. Da li javnost uopće zna tko su bili ljudi koji su oslobodili odgovornosti i zaštitili Veljak Džakulu, i sakrili njegov slučaj ?
Predsjednik SFRJ-a i Vrhovni komandant JNA Stipe Mesić, koji je največi krivac za rušenje hrvatskih gradova 1991. godine – Vukovara, Dubrovnika, Osijeka, Bjelovara, Pakraca,.., itd. Joško Morić, pomoćnik ministra policije, Mile Ćuk, načelnik SZUP-a, i general HV-a.
Oni su osobno Veljka Džakulu svezanog u lisice sproveli u pritvor, iz kojega su ga nakon par dana pustili van. Od tada su se promijenule mnoge značajke, i u srpskoj, i u hrvatskoj politici. Iako u našoj regiji postoji optužni prijedlog ( koji se vodi pod brojom ) kaznenog gonjenja na Državnom odvjetništvu u Bjelovaru, to sve je palo u zaborav. Predmet je zatvoren i po njemu se ne postupa. Ovdje se treba spomenuti – da ratni zločin nikada ne zastarjeva. Iz ovoga proizlazi da taj glavni pobunjenik i organizator pobune Veljko Džakula, ne odgovara za ništa, niti je kriv, niti je kažnjen.
Tko to želi da nam Džakula krasi iovako „kriminalni parlament“, i to bez obzira što su mnogi ljudi poginuli i stradali u tom ratu. I što su nastale velike materijalne štete, koje i danas nisu sanirane. Ujedno, ja Branko Stojković želim javnosti dokazati kako sistem odgovornosti u nas funkcionira, ili bolje rečeno kako uopće ne postoji.
Džakula i njemu slićni i dalje ostaju ključne figure u kreiranju hrvatske politike i što je najgore naše budučnosti. Na takav način ne može doći do jačanja demokracije i ljudskih prava u Hrvatskoj, niti može doći do bilo kakvih promjena na bolje. Razmislite o hrvatskom predsjedniku Mesiću, koji uživa dva mandata, i o njegovoj nekadašnjoj ulozi, kao i izjavi; „ Kako smo rušili Jugoslaviju“. A on je bio glavni šef te Jugoslavije ! To vam najbolje govori – tko je Mesić.
Zato pozivam sve odgovorne institucije u Hrvatskoj i slobodno misleće ljude – DA ZAUSTAVE KANDIDATURU Veljka Džakule, i da napravimo svi zajedno red, kako u šesti saziv za hrvatski Sabor 25.11.2007., ne bi ušli takvi ljudi.
Naravno, moramo birati – nove ljude i novu politiku, jer ovo je – do sada bilo sve „ishabano“, griješno i zločinački,…,i totalno promašeno. Svi dosadašnji zastupnici u Saboru, ogriješili su se u narod – te oni moraju za to biti kažnjeni.
A hrvati kao birači moraju (sad) ozbiljno shvatiti – da je bilo daosta propusta, i da im zbog toga prijeti velika opasnost – ukoliko se ne učini „VELIKA ČISKA I PREOKRET“.
U Bjelovaru, 12.11.2007.
NEOVISNI KANDIDAT
I NOSTELJ NEOVISNE LISTE
Branko Stojković
11.03.2013., ponedjeljak
SVI SU DOLAZILI KOD MENE PO RAZNE INFORMACIJE ILI NEKE DRUGE USLUGE, ALI KAD SU ME TREBALI PODRŽATI NA IZBORIMA – ONDA NISU.
Jordan Atanasoski
Špijunske organizacije u međusobnom ratu
JORDAN ATANASOSKI JE HTIO PREKO MENE SAZNATI O DJELATNICIMA TAJNIH SLUŽBI MUP-a, SZUP-a, (POA-e, SOA-e)
Godinama vrtim isti film i pitam se: Zašto je bivši oficir JNA i KOS-ovac, agent (AVL), a poslije i SIS-ovac Jordan Atanasoski tražio od mene informacije o ljudima koji su upali u njegovu kuću pod okriljem noći u ulici Andrije Mohorovičića 9 u Bjelovaru.
Taj naš razgovor dogodio se je na tajnom sastanku, na koji me je pozvao Jordan Atanasoski u svoju zakupljenu trgovinu u ulici Andrije Hebranga 9, u Bjelovaru, gdje je prodavao svoja ortopedska pomagala. U toj istoj trgovini prodavali su se i muzički instrumenti. (Vlasnik kuće i lokala je Zdenko Forijan)
Danas Jordan Atanasoski ima svoj medij televiziju ATILA d.o.o. (u ulici Ivana Mažuranića 3, u Bjelovaru) ne želi otvoriti tu temu. Između ostaloga on je i suradnik i dopisnik televizije RTL-a. Njegov sin je djelatnik i novinar radio “Terezije”, što nije da ne pokrivaju jedan dobar dio medijskoga prostora u Bjelovaru. Uostalom od Jordana i Zvjezdane Atanasoski kumovi su im Drago i Karmela Caparin (HDZ). Kum je i umirovljeni general HV-a Mile Ćuk i bivši načelnik SZUP-a. Jordan Atanasoski je član udruge “MOJA DOMOVINA” (Vidi spisak imena)
BRANKO STOJKOVIĆ: Gospodine Jordan što ste me trebali, a niste mi htjeli preko telefona o tome ništa reći.
JORDAN ATANASOSKI: Vidim došli ste zajedno sa suprugom, ja sam mislio da ćemo mi sami razgovarati.
BRANKO STOJKOVIĆ: Slobodno možete govoriti pred njom, jer ona dobar dio mojih aktivnosti zna.
JORDAN ATANASOSKI: Što vi mislite gospodine Stojković kakvu su meni spačku napravili?!
BRANKO STOJKOVIĆ: Ne, što se desilo?
JORDAN ATANASOSKI: Vama sam htio sve ispričati, jer znam da ste vi hrabar čovjek,..,, u protivnom ako se meni i mojoj obitelji nešto desi da ćete vi to dati u javnost.
BRANKO STOJKOVIĆ: Gospodine Jordan ispričajte mi, ja ću vas pozorno slušati i neću vas prekidati. Ako mi nešto ne bude jasno poslije ću vas pitati i vi čete mi pojasniti…
JORDAN ATANASOSKI: Ja i moja supruga smo se ujutro probudili i mislili smo da sanjamo. Cijela kuća bila je ispremetana, i sve je bilo potrgano i rasparano, nema mjesta gdje nisu tražili… Ušli su iza kuće od strane vrta, odnosno od livade. Na vratima sam pronašao jednu malu “izvrtanu” rupicu, odakle su pretpostavljam, pustili uspavljajući plin za omamljivanje. Uspavali su mene i moju suprugu i naše dvoje djece. Što je najgore mi ne znamo koliko smo vremena proveli spavajući, mi ničega se ne sjećamo, niti koji je dan bio kada smo otišli spavati.
BRANKO STOJKOVIĆ: Što su kod vas tražili? Dokumentaciju od JNA? Ili nešto drugo? Sumnjate li na nekoga, da je umješan u to gnjusno djelo, u najtežu povredu ljudskih prava i slobodu čovjeka?!
JORDAN ATANASOSKI: Sumnjam na jednu osobu. Zato sam vas i pozvao, jer vidio sam da se družite sa nekim bivšim SZUP-cima, i da preko njih možda možete saznati – tko su ljudi koji upali su mi u kuću i to napravili.
BRANKO STOJKOVIĆ: Rekli ste da za sada sumnjate na ne jednog čovjeka – koji je to čovjek?
JORDAN ATANASOSKI: Vidite kada se meni to desilo, mene je drugi dan nazvao “Ban” i rekao mi: “Što, imao si provalu u kuću?” Pitao sam ga odakle ti to znaš? Jer ja taj cijeli slučaj nisam prijavio policiji. Pa sumnjam da upravo taj (bivši) ravnatelj SZUP-a stoji iz svega.
BRANKO STOJKOVIĆ: Gospodine Jordan ja sam godinama trenirao u “teretani” (Mjesna zajednica Stjepan Radić) u blizini vaše kuće u istoj ulici i vidio sam kad sam prolazio – da renovirali ste cijelu kuću, da ste promijenili vrata i prozore…
JORDAN ATANASOSKI: Da, to sam morao učiniti, jer ne znam što su ostavili oni koji su mi cijelu kuću prekopali. Mogli su postaviti “BUBE” za prisluškivanje, koje se lako “uvrtaju” u drvene predmete – kao što su vrata ili prozori… Poslije renoviranja kuće postavio sam tri vrste alarmnog sustava, jedan od njih je sa infra-crvenim zrakama. Evo, na primjer sad da netko kod mene slučajno provali, meni bi odmah na mobitel se oglasio alarm. Ja imam pištolj i ubijem ga bez ikakve odgovornosti.
NAPOMENA: Sa Jordanom Atanasoski sam se tajno sastao na njegov prijedlog, nekoliko dana poslije našeg susreta u parku “Borik”, gdje smo (bez mobitela) sami razgovarali.
BRANKO STOJKOVIĆ: Gospodine Jordan vidim da vas nešto jako mući.?!
JORDAN ATANASOSKI: Htio sam vam još i to kazati – da sigurno kad su nas uspavali, dali su nam injekcije, ne samo kako se ne bi mi ničega sjećali, nego moguće je – da su nas inficirali i naše živote programirali da umremo za nekoliko godina….
BRANKO STOJKOVIĆ: Gospodine Jordan, vidim na vama da ste jako uzbuđeni i da srce vam lupa – preko majice se vidi.
JORDAN ATANASOSKI: Kako ne bi? Što su mi napravili!? Dajte preko svojih ljudi saznajte nešto o tome. Biti ćemo u kontaktu, ja ću navratiti u ŠTIT kod vas. Ne mora nas nitko vidjeti. Možete li mi dati rezervne ključeve od vaših prostorija u ulici I. V. Trnskog 12B u Bjelovaru.
U nekoliko navrata Jordan Atanasoski je dolazio u ŠTIT i razgovarao je s mnom, te poslije je on kupio nekretninu – gdje sad ima studij televizije ATILA, i trgovine i osiguravajuću kuću,.., u svom lokalu. Osim toga Atanasoski podigao je nekoliko kredita, a jedan od njih je 100.000 eura. Kupio se je velebnu kuću, tj. ljetnikovac u mjestu Višnjevac. Kad je došao u Bjelovar u prekomandu – bio je obični vodnik JNA, sad je pukovnik HV-a u mirovini i titulirani profesor. Došao je u ruci s kuferom, nije znao gdje će spavati… Pa ga je primio i stan mu je dao kapetan JNA Damjanović. Neki još i danas smatraju da Jordan Atanasoski je kriv u onim ratnim vremenima…
SVE SVOJE PRIČE ODSADA ĆE BRANKO STOJKOVIĆ – ŠTIT “ISTRESTI NA VIDJELO DANA”, DA SE VIDI GDJE MI ŽIVIMO I TKO JE ZA ŠTO ODGOVORAN… ZUB VREMENA NEĆE UNIŠTITI, TJ. POJESTI NAŠU ZBILJU..
HRVATSKI POKRET “ŠTIT”
BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta 159
Bjelovar / 09.03.2013.
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90
Žiro-račun: 2340009-1100203086
Privredna banka Zagreb
http://crostojkovic1958.blog.hr
brankostojkovic152@yahoo.com
URED: Masarykova 8
1371. ČLANAK