Danas znam neke branitelje koji su u vojnoj invalidskoj mirovini kao mlade osobe i baš ih sad briga za ovakvu Hrvatsku.

BRANKO STOJKOVIĆ U DOMOVINSKOM RATU ZA HRVATSKU (3)

Bio sam 1991. godine 3 dana u vojsci “Stojana” i bio pripadnik ZNG-a iz Virovitice, pod komandom aktiviste HDZ-a Stojana Gustina. Kada sam se iz Bjelovara, tamo uputio, najprije sam došao u gostionicu u Lozanu, gdje su mi rekli da Stojan me čeka u Virovitici. Stojan me je otpeljao u jednu prostoriju, gdje su bili smješteni nešto slično kao vojni kreveti, i rekao da se raskomotim. Pokazao mi je rukom na krevete koji su bili slobodni… Imao sam oružje i uniformu…

O Stojanovoj hrvatskoj vojsci tada se je u to ratno vrijeme puno čulo. To su bili dobri momci i odlučni, i upravo je meni takva sredina pasala… U oči mi je upala Stojanova puška – bio je to hekler s prigušivaćem. Pitao sam ga; gdje je nabavio takvo oružje, kad oružja nije bilo nigdje. Ljudi su se snalazili na sve načine, pa čak i sami ga izrađivali… Stojan mi je rekao da je pušku kupio na crno. Ja sam i to pitao Stojana – kako da ga oslavljam, tj. zovem?! On je rekao da ga zovem: “Boris!”

Ali imao sam još jedno važno pitanje – odakle ćemo se financirati? Na to sam mislio – što ćemo jesti i imati sredstva za osnovne životne potrebe… Stojan mi je odrešito kazao kako sav ratni plijen oni međusobno podjele.. Taj njegov odgovor me je jako razočarao, jer ja sam krenuo u rat za Hrvatsku, a ne da pljačkam tuđe kuće ili mrtve ljude.. Ubrzo sam shvatio da se tu radi o ratnom profiterstvu.

Napustio sam Stojana, i vratio sam se u Bjelovar. Žao mi je bilo tih njegovih mladih ljudi, u što su se sve dali uvući.. I u Bjelovaru nije situacija bila puno bolja. Dolazili su kod mene kući razni ljudi, neki su čak bili u vlasti, pa čak i neki u policiji ili ZNG-u, oni donosili su mi oružje, da im ga prodam. To oružje bilo je ratni plijen… Od nikoga nisam uzeo ni jedan posto novaca, uglavnom to sam činio iz rodoljubnih razloga.

Danas tek vidim da sve je to bila ratna glupost, dok veliki “maheri” su tada uzimali cijele radničke tvornice,…, i milijune (tobože) za obranu zemlje… Sve mi je to sličilo na još veće bezakonje i banditizam… Danas znam neke branitelje koji su u vojnoj invalidskoj mirovini kao mlade osobe i baš ih sad briga za ovakvu Hrvatsku. Pitam se: U ratu što nisam sve prodavao – još ne i avione, tenkove i topove.. Ali prodavao sam, odnosno, posredovao sam sa svom čovjekom “Mehom” (sad pokojni) pištolje, sanduke streljiva, bombe, trombone i zolje…itd. Šejić Nenad – Šeki mi je donesao “zolju” za koju je dobio 100 de-maraka.

I sad još uvijek slušam od drugih kako u ratnoj pljački se je posebno istakao zapovednik ZNG-a Stojan Gustin. Da Stojan se početkom rata vješto poslužio svojom hercegovačkom porijeklom. Ovdje moram sada reći da ja sam iz (tog) “Domovinskog rata”, izašao bez ijedne mrlje.. I upravo sam dosljedno i časno skinuo uniformu, jel to nije bio moj rat za samostalnu i suverenu Hrvatsku… Ali sve svoje saznanje kao i svjedok tog vremena ću prenijeti na papir, da mnoge generacije o tome mogu čitati…

Nastavak slijedi…

ŠTIT – BJELOVAR
BRANKO STOJKOVIĆ
0958148290 (Tel/mob.)
brankostojkovic152@yahoo.com

Broj članaka: 3204.

O crostojkovic1958

U Bjelovaru, 10.02.2012. godine Hrvatski pokret ŠTIT BRANKO STOJKOVIĆ http://crostojkovic1958.blog.hr 095/814-82-90 brankostojkovic152@yahoo.com C r o a t i a
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Zabilježite trajni link.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s