BANDA A NE HRVATSKI RODLJUBI

MESIĆEVA ZLOČINAČKA JNA I DOMOVINSKI RAT

KAZNENA PRIJAVA – RATNI ZLOČIN U BJELOVARU (1)

Hrvatska Udruga građana
za ostvarenje i praćenje
građanskih prava
“Štit” – Bjelovar

REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO
43 000 BJELOVAR
Josipa Jelačića br.1
N/r. predsjednici gđc. BRANKI MERZIĆ

ZAPRIMLJENO; 15. Svibnja 2003.

KAZNENA PRIJAVA

protiv:

1. JURE ŠIMIĆ – predsjednik Izvršnog vijeća Skupština općina
2. JOSIP HAJDINJAK – načelnik Policijske uprave Bjelovar
3. MIROSLAV JEZERČIĆ – zapovjednik Operativne zone Bjelovar
4. MILE ĆUK – načelnik SZUP-a Bjelovar
5. JOSIP TROGRLIĆ – načelnik SIS-a Bjelovar
6. JOZO KELAVA- voditelj zaštite sigurnosti u medecinskom centru Bjelovar
7. ZDRAVKO HEGED- načelnik Vojne policije Bjelovar
8. STJEPAN BUDINSKI- zapovjednik Teritorijalne obrane Bjelovar
9. ANTUN PEČULIJA- sekretar za Obranu Bjelovar
10. MATO ŠIPRAK- zapovjednik 55. samostalnog bataljuna Bjelovar
11.ANTUN TUS- načelnik Glavnog stožara HV-a (general)
12. STJEPAN IVANIĆ – zapovjednik 105. brigade Bjelovar
13. STANKO ŠTIMAC- referent za mobilizaciju Bjelovar
14. STIPE PRANJIĆ- zapovjednik “A” satnije 1o5. brigade Bjelovar

Krivi su:

Što su prikupljali novac po kriznim štabovim, za vrijeme zamračenja,po ulicama i kućama, uzimajući; tehničku robu, građevinski materijal, vozila, novac, itd. Što su prikupljali priloge po poduzećima koja su se našla u propasti, npr. RO “Tehnika” Bjelovar kojoj je žiro-račun bio blokiran , a radnici nisu mjesecima dobivali plaću.Jure Šimić 21. lipnja 1990. godine izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Skupština općina. Dotični je iz novca proračuna izdvajao novčana sredstva za obranu Bosne i Hercegovine, te vidi se sve iz postoječih računa – uplatnica, utajio je sve strane donacije, tj. novčane priloge u visini 2.000.000,00 DEM. Jure Šimić 29. srpnja 1991. godine imenovan je regionalnim predsjednikom svih Kriznih štabova za Bjelovarsko-bilogorsku i Koprivničko-križevačku regiju Odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana broj: 820/3-91. Koristeći svoj položaj i ovlasti uzimao je od državnih poduzeća novac, iako ta poduzeća poslovala su sa teškim gubitcima – i na kraju su prpala, a on je namjestio svoj klan da ih poslije uzmu u bezcjenje: Dane Sučić “Sigurnost, Jakov Čorić “Gala”, Blago Nikić “Duhan”, Luka Markešić – 7 milijuna kuna dionica u poduzećima; Bjelovarski vra, Gala, Sigurnost, Informativni centar, Ljevaonica, itd.

Jure Šimić je kao predsjednik Komisije za stambena pitanja podjelio svom “lobiju” državne stanove, ne samo na korištenje nego u vlasništvo. Kao osnivač i član HDZ-a koji je obnašao i druge ratne funkcije, raznim kadrovskim križaljkama namještao je svoje zemljake iz BiH-a. Jure Šimić je rođen 02.8.1952. godine u selu Gelečić, općina Tomislav Grad. Diplomirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, te svoje studenske kolege namješto je na razne položaje: Željka Stojkovića- veterinara za dogradonačelnika Bjelovara i generalnog direktora 5. maja, tj. “Cromax-a”, Plazonić Božu – veterinara, izbjeglicu iz Srpca BiH, on daje mu stan u ulici Matica Hrvatska br.2 u Bjelovaru iako njegova supruga Mirjana, djevojački Horinek posjeduje solidnu kuću u Velikim Sredicama br. 59 Bjelovar.

Božo Plazonić okretni švercer i njegova ekipa preko mekih granica uvoze meso “buđolu” i “pršut” i druge proizvode, bez obzira što u to doba u Srbiji vlada “slinavka” i “šap”… A ujedno traje afera uvoza zaraženog mesa i s drugih strana. Poduzeće “Cromax” na kraju ostaje opljačkano, iako je u njega ušlo 23.500.00 kuna sanacijskog novca i druge državne robne zalihe. Od ubranog novca kupuju se dionice DI “Česma”:Ivan Ljubanović i Zdravko Mamić po toj liniji postaju vodeći ljudi. Agonija kupnje državnih poduzeća po jeftinim cijenama traje, tako i “Univerzal” trgovačko poduzeće kao jak gigant pada u naručje HDZ-ovca Miroslava Kutle. Predsjednik Izvršnog vijeća Jure Šimić je nenamjenski trošio novac i zloupotrebljavao proračunska sredstva Skupština zajednica Općina. Od javnih poduzeća prikuplja “četiri dnevnice” u iznosu 19.000.000,00 ; što sve ukupno se radi oko 200.000.000.00 hr-novaca. Plus u stranoj valuti.

Ivanka Rajković, sekretar inspekcijskih poslova, kao čovjek Jure Šimića neće ni da pogleda što se to dešava i radi u mesnoj industriji “Cromax” kao i drugim poduzećima.. Marijan Kelemen, sekretar za urbanizam i gradnju također čovjek Jure Šimića, mulja s novcem fonda “Dominga” koji je osnovan 15.5.1990. godine za stambena i imovinska pitanja i probleme građana. Novac se lije u fond. Tadašnji predsjednik “Dominga” je Milan Kovač a direktor Velimir Anđelić “Doming” je ukinut 06.5.1992. godine.

Jure Šimić na kriznim štabovima, poduzećima, građanima i stranim donatorima, tj. našim iseljenicima zaradio je goleme svote novaca. Za vrijeme borvka predsjednia države Franje Tuđman u Bjelovaru kada je svečano otvarao preuređenu bjelovarsku poštu HP, Stjepan Peti rođeni bjelovarčnin koji radi u inozemstvu, darovao je od naših iseljenika i ljudi privremeno zaposlenih u Njemačkj 2.000.000,00 DEM. Taj kefer s novcima preuzeo je Tuđmanov sin.

Šimić je i preko drugih špekulativnih transakcija radio malverzacije. Kriv je i krivi su “svi” njegovi suradnici za rušenje i paljenje 1.006 kuća u Bjelovarsko-bilogorskom kraju, za javno pozivanje “na klanje” srpskog pučanstva, za čišćenje Bilogore, za ubijanje starih i nemoćnih osoba, namještanje i kupovanje državnih poduzeća u bescjenje, nezakonito dodjeljivanje stanova od Skupština Općina. Na zločinima ne može se stvarati pravna država, kako je to upravo radio HDZ-e i njihovi pristaše. Naša stvarnost je opljačkana Hrvatska i građani su u stalnom strahu od terorizma. Vojno i policijsko redarstvena akcija “Otkos” čišćenje bilogore u kojoj su stradali mnogi mještani srpskog i drugog življa. Čak je godišnjica “čišćenja” proslavljena početkom studenog-mjeseca 1992. godine koju je organizirala Mjesna zajednica Velika Pisanica 2. studenog 1992. godine obilježena je godišnja akcija “čišćenja terena” od srbočetničkih hordi. Skupu su nazočili mještani i Miroslav Jezerčić, zapovjednik Operativne zone Bjelovar, Stjepan Ivanić, zapovjednik 105. brigade, Josip Vusić saborski zastupnik, Jure Šimić, predsjednik Izvršnog vijeća Skupština općina Bjelovar i šef svih Kriznih stožera, Karlo Srbić, predsjednik Hrvatskih ratnih veterana, te predstavnici olicije, hrvatske vojske, i drugih institucija…Od nzočnih su bili i pedsjednik MZ Velike Pisanice Branko Turković, Dane Sučić, velečasni Juraj Ostarijaš i dr. Djelila su se priznanja za doprinos u oslobađanju “Bilogore” i ostalih dijelova.

Prilikom osvajanja vojarne JNA “Bilogora” ubijeni su zarobkjeni časnici 29. rujna 1991. godine. Pojedinci u posebno izdvojeni, iako su se predali, tj. sa sebe bacili gornje djelove uniforme i ostai u bijelim potkošuljama – ubijeni su. Određene grupe ljudi upadali su u stanove i kuće, te maltretirali obitelji i fizički mučili, zgog toga da su na suprotnoj strani. S druge strane radi se nekordinirana akcija “Kusonje”, odnosno pripremaju se “žrtveni janci”, sve je to određena gospoda znala. U akciji “Kusonje” 08.9.1991. godine poginulo je 18. hrvatskih vojnika; 1. Nikola Benkus, 2. Željko Besek, 3. Marinko Crnogaj, 4. Miroslav Černak, 5. Marijan Dukić, 6. Stipe Gadža, 7. Petar Grubeša, 8. Stjepan Kolar, 9. Vlado Krivačić, 10. Stjepan Mamić, 11. Ivan Palić, 12. Zlatko Pavlović, 13. Nedeljko Pekić, 14, Mario Posarić, 15. Igor Stipić, 16. Dubravko Štefulinac, 17. Ante Tandara, 18. Tadija Markić, dok 2. su izbjegla; Pranjić Stipe i Pranjić Luka, obadvojica šogori su od generala Mile Ćuka. U akciju je išlo 20 ljudi. Bio je dogovor da djeluju u “četiri grupe” po 5 (pet) ljudi. Svi znaju da je ta akcija bila izdaja.

Napad na “Barutanu” – skladište eksploziva i streljiva JNA nije se smio narediti. To nije uopće bili važna vitalna točka, gdje je bilo oko tridesetak redovnih vojnika JNA, odnosno djece i par oficira. “Četrnestorica” su krivi i za krađu predmeta iz kuća, stoke, vozila, poljoprivredne mehanizacije i drugih stvari… Nasiljem protiv života i tijela, sakaćenje, okrutno postupanje i mučenje itd. Povređuje osobno dostojanstvo osobito uvredljivim ponižavajućim postupcima. Zadužene osobe ne osiguravaju identifikaciju leševa, odnosno moguće vraćanje u zemlju podrijetla i obitelji ili rodbini. U osvajanju vojarni JNA na pet mjesta u gradu nije se smjelo zadržati osobe koje su ostale danima vezani s lisicama za krevet, i fizičko prebijanje. To je bio tipični slučaj u glavnoj vojarni “Bilogora” gdje vojna policija danima je mučila neke osobe. Krivi su što zapovjednik Marijan Tulić je sa organiziranim građanima s oružjem, i dobivenim težim oružjem topovima, haubicama, minobcaćima,..nestručno rukovode, te pogađaju s druge strane glavnu gradsku crkva bjelovarske rimo-katoličke župe, i tu stradavaju tri žene koje su išle na jutarnju misu; Amalija Danjak, Katica Klišan i Ruža Pavlek. Dana 29.9.1991. godine u osvajanju centralne vojarne JNA nestaje glavna blagajna s novcem. Mogući u osumljećenici Kapetani JNA koji u poslje prešli na hrvatsku stranu, a bili u vojarni “Bilogora”, Mustafa Rašid i Šaban Dragaj. Četrnest (14) okrivljenih odgovorni su za čitav niz nesreća i problema koji se nisu smjele dogoditi.

Tvrdoglavim načinom razgovora s pregovaračkom stranom – JNA izazvali su žrtve i materijalnu štetu. Mato Šiprak zapovjednik 55. samostalnog bataljuna, preko prijetnji ostvario je dobit, na taj način što je vrbovao građane srpske nacionalnosti da mu povjere kuće na čuvanje, koje je on i gruntovno preveo na sebe. Te kuće on je zalagao pod hipotekarne kredite, samo u ŠKZ “Cekin” Varaždin podigao je 7.000.000,00 kuna. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru kao drugostupanjskog u vijeću sastavljenom od sudca Mladena Piškorca kao predsjednika vijeća te Hajrije Novosel i Ivanke Abramović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Slađane Naglić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu (K-124/95-56) Ž-498/97-3, protiv optuženog Mate Šipraka, zbog kaznenog djela prevare iz čl. 137. st. 2. KZRH, donesena je PRESUDA – uvjetna osuda na rok 2 (dvije) godine zatvora pod uvjetom u roku 1 godine, te da vrati oštećenicima novac..

Mato Šiprak dobio je 22.3.1993. godine od Janeza Tobijasa zajam u ŠKZ “Cekin” iz Varaždina 200.000,00 DEM, a 23.6.1993. godine, još 100.000,00 DEM i on je temeljom ugovora o kreditu s “Croatiom” – osiguranje 22.10. 1993. godine, dobio zajam 118.608,00 HRD, svoju obvezu prema oštećenicima nije ni djelomićno namirio.

Jure Šimić građane nije izvještavao kako je trošio novac, radi stabilnosti daljnje vlasti i stabilnosti zemlje. Mile Ćuk gradio je po cijeloj Bjelovarsko-bilogorskoj županiji “kapelice” bez građevinarskih dozvola, i to proračunskim novcem za koji Skupština nije donesla odluku. Novac za obranu Hrvatske završio je u privatnim džepovima, ili bolje rečeno iskorišten je za kupnju vlasničkih udjela u hrvatskim društvenim poduzećima. Koliko je poreznog novca Republike Hrvatske prešlo preko ruku Jure Šimića i njegovog HDZ-ovskog “lobija”, koji su se obogatili zahvaljujući ratu, i zahvaljujući novcu donatora koji je uplačivan Juri Šimiću, tj. na njihove privatne otvorene žiro-račune. I J. Šimić od toga novca izgradio je sebi elitnu kuću u Zagrebu.

Građani tvrde da dvostruko više novca Predsjednik Izvršnog vijeća je primio nego što i sad postoje spiskovi. Kad je u velikim količinama skupljan novac u kartonskim kutijama, nitko nije utvrdio iznos novca, i tko je sve novac dao. Srpsko življe je pisebno davalo novac, odnosno priloge, što se vidi i iz određenih spiskova Mati Šipraku, samo da ih se ne dira. Šimićevi ljudi aktivno sudjeluju u “grabežu” društvenih poduzeća što danas to je lako uočljivo. Oni su nezakonito stjecali imovinu, te oni nisu radili ono za što su bili zaduženi, da uvede se kontrola, poštuje ratno pravo, međunarodne konvencije i hrvatski zakoni…

Zbog najveće odgovornosti, nemara i aljkavosti, neznanja i bahatosti stradali su ljudi i materijalna dobra. Jure šimić kao predsjednik “svih” Kriznih štabova u ovoj regiji, nije ni pokušao da po zakonu i Ustavu RH, se obračuna sa ubojicama i minerima kuća, pljačkašima, i drugim paravojnim formacijama,..?! Nego je sve to odobravao. U oslobođavanju vojarni, vodili su; Jure Šimić, Stjepan Budinski, general Antun Tus i Petar Stipetić. Iako je Franjo Teđman kao vrhovni zapovjednik svih Oružanih snaga RH, po Ćuku zpovjedio da se prekine napad na bjelovarske vojarne JNA, oni su i dalje nastavili akciju, tj. Ćuku nisu vjerovali da je predsjednik donesao takvu odluku, nego su odbili naredbu. Obitelj jednog od oficira JNA koji je ubijen nakon zauzimanja vojarne “Bilogora”, poslala je po svome odvjetniku pismenu prijavu izravno u Den Haag, u kojoj se optužuje i Jure Šimić da je osobno naredio streljanje, ne samo jednog, nego još troje glavnih oficira – zapovjednika vojarne. (Letak sličnog sadržaja kružio je i Bjelovarom 1993. godine.

Svaki mjesec Odbor i zajednica, gdje je bio smješten Krizni štab, za logistiku, trebali su davati izvješće zapažanja, što se na svim područima gdje se nalaze i ostali Krizni štabovi dešava. Krizni štabovi su imali ulogu; logistike, civilne zaštite, čuvanje objekata, čuvanje civilnog stanovništva, i dr. Krizni štab umjesto da je zaštitio ljude on je dozvolio rušenje i palenje kuća, noćni terorizam i druge akcije. U tijeku “Domovinskog rata” civilna zaštita nije odigrala svoju ulogu, niti približno onako kako bi to rebalo biti. Mobilizirani pripadnici bavili su se svim i svačime samo ne s onime za što su bili zaduženi. Sve ostale pomoći nisu evidentirane, od dovoženja šlepera i šlepera kamiona iz inozemstva; lijekova i druge materijalne pomoći. I po kojim kriterijima su Šimićevi ljudi dobivali državne stanove? Do jućer nisu ništa imali a sada voze moderne automobile – Mercedes, BMV, Audi, itd.

Kada je Branko Stojković 06.rujna 2001. godine dao intervjy za tjednik “Nacional” broj; 304, o svim nepodopštinama u ratu, gdje je prozvao odgovorne za: pljačku, ubijanje, paljenje i miniranje kuća, i drugih obejekata, proglašen je nacionalnim izdajicim ravnime Milanu Levaru i drugim nepotrebnim u hrvatskoj. I opet danas čudimo se tko je dopeljao u Bjelovar 5000. tona “zaraženog” koštanog brašna, ta smjesa smještena je u neposrednom centru grada, za koju kako i sama gradonačelnica Đurđa Adlešić nije znala. Cijeli ovaj kadar HDZ-ovaca osnovao je stranku “Hrvatska proljeća” s Goranom Dodikom, i oni danas su svi umješani u kriminalne radnje. Stipe Renić koji je zakupio bjelovarsku “Ivanovčansku ciglanu”, za ležainu koštanog brašna svaki mjesec dobiva 40.000,00 kuna, i to već traje 18 mjeseci. Država se tu oštečuje, i čoji je to interes? Njegov brat Josip Renić je predsjednik obrtničke Komore Bjelovar, koji u caffićima se druže; Božo Plazonić, Jure Šimić, Renići, sa ljudima iz bjelovarske policije Dinkom Galom, Draženom Tirićem i dr. Svi su oni prijatelji, od predsjednika najveće vlasti u regiji Skupština Općina – koje je sve namjestio. Oni nisu ništa pametno napravili za građane, a posebno za ugled države. Sva izborna obečanja – ostala su prevara. Jer je isto tako nevidljivo poboljšanje socijalno-ekonomske gospodarske situacije, koristeći političke tenzije i nestabilnost u Hrvatskoj za osobno bogaćenje. Ivan Plesaj zamjenik zapovjednika druge operativne zone, javno je putem medija isticao: “treba očistiti bilogoru”. Dok je s druge strane dopušteno emitiranje u radio postaji – Bjelovar, totalno neustavne pozive na krvoproliće. Jure Šimić na gradskoj trebini HDZ-a na bjelovarskom pavlionu, u centralnom parku – slao je srpskom življu poruke: “klali smo i klati ćemo!” On svog negativnog djelovanja mora biti svjestan, odgovoran, osobito kao izvršni organ vlasti. Vrijeme je da se pozovu na odgovornost, ne samo izvršitelji zločina, nego i njihovi prepostavljeni.

Dotični su prekršili Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. godine, donešene u Ninbergu. Dozvolili su nasilje protiv života i tijela osobito sve vrste ubojstava, sakaćenja, okrutnog postupanja, mućenja, i drugih vidova zlostavljanja. Mrtvi leševi nisu pregledani, nije ustanovljena smrt, nije utvrđena indifikaca, i sve ostalo.. Osobe za koje se sumnja da su činile zločine po ratištima, odnosno ubijali zarobljenike; Nail Brulić zapovjednik u Pakracu, Robert Hajtić, u specijalnoj jedinici policije – glavnog zapovjednika Hamdije Mašinovića, policajac Ante Markešić, Zdenko Forić, i dr.

Za vrijeme “čišćenja” Bilogore, i jednog djela Slavonije, pod zapovjedništvom policajca Ćurić Filipa, Ante Markešić iz Rovišća, pred njegovim je očima ubio ženu, koja ga je molila za milost riječima: “ja sam Slovenka i tu sam se udala”. No, on ju nemilosno ubijo. Dok je Nail Brulić zvani “crni narednik”, naredio da se zarobljenici ubiju odmah, dok je osoba kojoj je to bilo naređeno – odbio, da ubije zarobljenike iz čistog mira, Nail je rekao: “što, nećeš? Ovaj mu odgovorio: “kako nešto tako možeš tražiti od mene da zarobljene ljude ubijem, i to svezane?! Nail je rekao; “ajde dečki van!”I puk, puk u glavu. Tu je prekršena Ženevska konvencija o zarobljenicima i zaštiti građana osobito u vrijeme rata. Iako “Domovinski rat” hrvata i Srba, Muslimana.., nigdje nije bio službeno objavljen, čudno je zašto je u Saboru RH proglšen kao glavna Dekleracija, kao takva unesena je u temelje Ustava Republike Hrvarske. A nikada, bilo od kojeg agresora ratne štete nisu naplačene…Prilikom osvajanja kasarne “Vojnović”, odnosno “Bilogora”, ubijeni su zarobljeni časnici: Rajko Kovačević, Miljko Vasić, Milorad Tomić i dr, te radnici u kasarni i rezervisti; Nedeljko Jovetić iz Čađavca kod Bjelovara.

Mora se rasvjetliti slučaj “Aleja” : 13 u kojoj je 56 grobova sa oznakama “NN”, aleje 14,15.., na Bjelovarskom groblju “Borik”, gdje su s pokopanim četnicima i hrvatski branitelji pod oznakom “NN”, koje su poslije skinute, tj. križevi su bačeni. Radi se po provjeni oko stotinjak ljudi. Istraga treba točno ustanoviti koliko je zaravo zarobljenika eliminirano, odnosno ubijeno, jer postoje zarobljenici kojima se izgubio svaki trag. A i s naše strane traži se oko 1500 nestalih branitelja i civila. Našim priopćenjima – Udruge “Štit”, još do sada nisu zaštićena grobišta u koja su se pokopali mrtvi, navodno i više ih je stavljano u jednu raku. Oni su tu doveženi pod sumljivim okolnostima. U grupama su ubijani ljudi – prijekim sudom. Zadnja grupa od 7 (sedam) ljudi izvedena je iz policijske čelije i odvedena u šumu “Malo Korenovo”, na streljanje. Ubijeni su: 1. Radovan Barberić (Srbin), 2. Zdravko Dokman (Hrvat), 3. Ivan Hojsak (Hrvat), 4. Radovan Gredeljević (Srbin), 5. Mirko Ostojić (Hrvat), 6. Boško Radonjić (Srbin), i teško ranjen, 7. Savo Kovač (Srbin). Okrivljeni se znaju: 1. Luka Markešić, 2. Zdenko Radić, 3. Zoran Maras, 4. Ivan Orlović.

Predlažemo Županijskom državnom odvjetništvu da povede istragu protiv Tihomira Vagnera, dežurnog policijskog zapovjednika koji je bio odgovoran za zarobljenike, a dao je kljućeve okrivljenima. I “četrnestorica” odgovornih protiv kojih podnosimo Kaznenu prijavu – odgovorni su za zločine protiv čovječnosti. Kako se navodi u tekstu; osobna kaznena odgovornost i zapovjedna odgovornost.. Zdravko Heged i Josip Trogrlić krivi su što su u vojnoj akciji “Kameleon” koja je bila dodjeljena stožaru bjelovarskog SIS-a zajedno sa njihovim zamjenikom Josipom Hruškom, bavili se namještavanjem izbornih rezultata, razbijanjem nevladinih udruga, stranaka, pratili i špijunirali novinare i političke dužnosnike, lobirali za određene grupe, kao npr. HDZ-e, uhodili predstavnike Međunarodne zajednice, prikrivali ratne zločine, i bavili se civilnim pitanjim, od pretvorbe i privatizacije poduzeća, itd.

Rovišćnska “hunta” koje je na čelu general Mile Ćuk, pustošila je sve redom. Njegovi načelnici koje je on postavio, su zemljaci i “rođe” iz BIH-a, financijska policijs, SIS, PU MUP-a itd. Neslažemo se sa izjavom u Večernjem listu od 25.3.2000. godine, ravnatelja HIS-a (tajne službe) koji je i ubrzo poslije toga dao ostavku. Da od pregledanih 22 registra sa tisućama stranica dokumentacije o akciji “Kameleon” nije ništa protuzakonito pronađeno. Ukoliko naša ova Kaznena prijava ne nađe mjsto ili bude odbačena, obratit ćemo se Međunarodnim institucijama, odnosno sudu u Den Haagu, kao i drugim institucijama za ljudska prava. U Bjelovaru je ta skupina napravila više štete nego sve elementarne nepogode. Postoji osnovna sumnja, navodi se u tužbi, da je veliki dio sredstava pronevjeren – radi se o uplatama, a uplate su bile za pomoć i obranu Hrvatske. Dovoljno je reči što su oni imali 1990. godine od materijalnih dobara, a što sada imaju, svakome će biti jasno. Držimo ih odgovorne za sve što ih teretimo u ovoj Kaznenoj prijavi.

Bjelovarski SIS kao vojna služba nije se smijela mješati u civilna pitanja. Županijski list “Naše Vrijeme”, bile su pristojne novine, one su nestale, jer vršen je pritisak na uredništvo i njihove suradnike od strane Trogrlićevog kuma Mladena Blaževića – Mlađe, današnjeg načelnika SIS-a koji nema nikakvu školu. On je dolazio u Uredništvo i prijetio…Luka Markešić kao zamjenik načelnika policije i poslije načelnik SIS-a, nije smio mješati se u pretvorbu i privatizaciju, te stekao razne brojne dionice. Sigurosno informativna služba (SIS) iz svojih “teških” arhiva sakrila je sve nezakonite radnje.

Zabrinjavaju nas ljudi koji su se u “Domovinskom ratu” obogatili, drže se velikim rodoljubima i “hrvatinama”, a Hrvatskoj su nanesli štetu i ne zanima ih demokracija… Oni posjeduju luksuzne automobile, caffiće, ljetnikovce, dionice, ribnjake, i druge gospodarske komplekse. Iako su za sudove i zatvore, oni i dalje gospodare našim krajem, tj zavičajem, i bilogorom. Zakupivši cijele šume za lov na deset dodina: Ivica Todorić i Stevo Hitner, da se šire, jer to je sve njihovo. Treba upitati direktora Hrvatskih šuma Željka Ledinskog, kako je to moguće? Županija Bjelovarsko-bilogorska na sijednici skupstine nije donesla odluku da se šume dadu u koncesiju, nego mnogi vijećnici to nisu ni znali. Isto tako poduzeće “TAD” namješteno je Stevi Hitneru. On je u napadu na vojarnu “Vojnović” vodio svoju paravojnu skupinu, a i sam je bio pijan, pa je provalio u “robnu kuću” na Radićevom trgu, uzevši iz nje boce alkohola i pregršt šteka cigareta. Policajac Stevo Krnjak, rekao mu je; da to ostavi odakle je uzeo…

Vrijeme je da se iskontrolira sav novac koji je dat za obranu. Jure Šimić je napravio protuzakonito djelo, što je prikupljao novac za obranu Bosne i Hercegovine pod nazivom “Zajednica Vran” – Bjelovr. U Mjesnoj zajednici Prokljuvani, odakle je vozač Stjepana Mesića, dužnosnika HDZ-a, Ante Berić, prikupljeno je 71.970,00 HRD-a. Udruga “Štit” dostavlja Državnom odvjetništvu svu dokumentaciju i spiskove koje posjedujemo.

Izvršno viheće Skupštine općina konstatiralo* je 21. lipnja 1990. godine , da bi nešto manje od mjesec dana, Jure Šimić bio izabran za predsjednika, točnije rečeno 18. srpnja 1990. godine. Potom on ide odmah rušiti rukovodstvo drvno-prerađivačke industrije “Česma”, te stavlja sve svoje ljude; “jančare”, koji dolaze u posjed, lako stečene imovine, i dionica, i svega drugoga. Oni su izvršili pljačku. Poduzećem drma obitelj “Mamić”, a oni koji su im to omogućili imaju isto korist.

U dokumntu od 1991. godine u kojem se naređuje uhićenje dvojice tada najodgovornijih ljudi: Stjepna Budinskog i pukovnika Želimira Škareca, isto tko:Josipa Tomšića i Juru Šimića. Što su krivo rukovodili, tj. podvrgli se samovolji, odnosno neposluhu.. Isto tako general Mile Ćuk, bivši zapovjednik 1. gardijskog zbora ispitan je 7. srpnja 2001. godine u Vojnoj policiji u Zagrebu, gdje je posve neočekivano otkriveno tko je organizator ubojstava i noćnih streljanja. On kao glavne krivce optužuje Juru Šimića i Stjepana Budinskog. Budinski i Škarec, 1991. godine u jesen bili su pritoreni u Bjelovarskom okružnom zatvoru.

U akciji čišćenja “Bilogore”, točnije u Velokoj Peratovici, gdje se u školi nalazio improvizirani* zatvor u podrumu. U četvrtak na noć 31. listopada 1991. godine, ubijeno je petero ljudi. Možda bi nešto više o tome znao reći Ivan Cindrić iz Pavlovca kod Velikih Zdenaca – koji je sudjelovao u osvajanju tog područja kao vojnik ZNG-e. Krdinirane akcije – večinom pogrešno su se vodile. Zbog toga su nastale nesagledive štete. Božo Plazonić, bivši komercijalni direktor “Cromaxa”, i “jaran” od Jure Šimića, danas ima svoju firmu za uvoz mesa, pod nazivom “BOMY-MAX”, ti rodoljubi su čak 1980-ih godina nosili “crvene knjižice”. Plazonić počeo je kao obični veterinar, a završio je u ovom ratu s debelim bankovnim računima.

U području obrane, uključujući uspostavljanje kriznih štabova, te preuzimanje civilnog nadzora u regiji i državnoj razini, zadaća tih vodećih ljudi, nije bila ni pibližna. Svašta se radilo samo ne ono što je trebalo. Zgrada koja je srušena od strane JNA, pogođena s tenkom nekoliko puta, izgorila je 29. rujna 1991. godine u ulici Matije Gupca br.39 u Bjelovaru, prilikom obnove, odnosno izgradnje, izmjenjen je projekt, i za Šimićeve i Ćukove, ljude napravljeno je 9 (devet) stanova. Za; Matu Sićaju, vozača iz Kutine, sad načelnika plicijske Uprave Bjelovar, Zorana Marasa, specijalca “Omege”, Hamdiju Mašinovića, zapovjednika specijalne postrojbe “Omega”, Đuru Šadeka, pročelnika Porezne uprave BBŽ,Mirka Kirina, i druge…

Nakon desetljeća “crne” vladavine HDZ-a, bjelovarsko pravosuđe, duboko je korumpirano, ništa ne poduzima da se procesuiraju odgovorni ljudi za; ratne zločine, kriminal, pretvorbu i privatizacihu, nelegalno bogačenje, prevare i druga kažnjiva djela. Ratni zločin nikada ne zastarjeva, pa stoga za njega se mora suditi i odgovarati, jer građani traže da pravda bude zadovoljena. Tražimo da se pristupi uhičenju Jure Šimića i drugih nabrojenih u ovoj kaznenoj prijavi. Šimić je naj-odgovorniji za područje Bjelovarsko-bilogorsku županiju, Koprivničko-križevačku županiju i dijela; Podravine, Slavonije, Moslavine… On kao predsjednik svih Kriznih štabova bio je dužan voditi brigu, a ne iza sebe ostaviti “groblja”, razne nepodopštvine. Temeljem Odluke glavnog Kriznog štaba, koji je bio u Bjelovaru, kojega je bio predsjednik, Jure Šimić, oformio je Komisiju za procjenu “ratne štete”, a novac, stavio je u džep, i nepravedno ga podjelio.

Josip Kurtak, kao gradonačelnik Bjelovara dopustio je da se u gradske stanove usele Šimićevi ljudi, koji po nijednom kriteriju to nisu imali pravo. Tražimo od državnog Odvjetništva da preispita masakar civilnog stanovništva u Peratovici u srpnju 1992. godine. Tražimo od županijskog Državnog odvjetništva daistraži kako je Mile Ćuk kao načelnik SZUP-a, i kao čovjek Josipa Manolia – Jože (Ravnatelj SZUP-A),odradio posao za njega, što je dobio čin generla, on je iskoristio “Domovinski rat”, da pod okriljem kaosa*, bez naloga, njegovi ljudi ulete u kuću primarijusa dr. Rudolfa Miculinića, koji je vodio iskapanje leševa u šumi “Lug” kraj Bjelovara, te su mu zapljenili sve zapisnike, tj. službene zbilješke. Ćukoviljudi otpeljali su s kamionima sve kosti i posmrtne ostatke, i predmete za zagreb. Da potsjetimo da u to vrijeme Josip Manolić obnaša nekoliko visokih državnih dužnosti, on je i Predsjednik svih Kriznih stozara u Republici Hrvatskoj, itd. Ni danas se nezna gdje su kosturi i sve drugo završilo, da li nasmeću, ili u kamatoriju.. No, posmrtni ostaci trebali su ostati u kosturnici u šumi “Lug” kod Bjelovara. To nije ostavljeno zna se iz kojih razloga. Sada da Međunarodna zajednica za istraživanje ratnih zločina dođe istraživati ne bi našla ništa. Postavljamo pitanje; Gdje je film što je SZUP snimao prilikom eshumenacije*, gdje su posmrtni ostaci 280 žrtava, među kojima su bili žene i djeca, muškarci, civili, zarobljeni vojnici: domobrani i ustaše. Ovdje su sakriveni ratni zločini iz 2. svjetskog rata, koje je počinio Josipa Manolić kao glavni zapovjednik OZN-e (Odjeljenje za zaštitu naroda), na bjelovarskim prostorima bez suđenja dao je poubijati ljude. Kada će se početi kažnjavati zločini od 1943-1945. godine što su ih počinili; partizani, socijalisti i komunisti i njihovi pristaše. Ako je to učinjeno u ime Antifašizma, kada se je jedna Država NDH rušila, poubijali ljudi, a obečvano da će se napraviti bolja država, a to nije učinjeno, što je i ovaj poslije rat dokaz. Bjelovar je vezan uz zločine antifašističkih snaga, da bi opet jedni te isti ljudi došli na vlast 1989. godine tobože u stvaranju “nove” hrvatske koja ima dići.

Najveći broj počinitelja ratnih zločina iz redova NOR-a već je umrlo, ali ima onih koji su još živi i trebaju odgovarati. Mile Mršić – Bićo, partizanski koljač – čiji se spomenik i grobnica nalazi na starom groblju u Bjelovaru, ubijao je svoje žrtve nožem ili udarcem malja*, baco ih u jamu…Sramotno je, kako danas, isti ljudi dam vode politiku, njihova djeca i unučad obilaze grolja i spomen obilježja 2. svjetskog rata, a oni su ih poubijali. Dočekali smo i to da Ivica Račan, Zlatko Tomčić, Zdravko Tomac, “Veliki-Komunisti”, sada su veliki doljubi, obilaze; Blajburg, Jazovku, i druga mjesta partizanskih zločina, polažu vijence i pale svijeće i drže “lažne” govore.

Josip Manolić je kriv za teška kaznena djela, kao predsjednik UNS-a i šef svih Kriznih štabova za Hrvatsku, on je 1991. i 1992. godine, znao za kriminalna djela, za likvidacije bjelovarskih vojnih zarbljenika i civila. Isto tako bio je umješan u sva nedjela i u ovome ratu. On je imenovan za člana Nazornog odbora “Ilirija banke” u Varaždinu, su njezine dionice pretočili u ŽKZ “Cekin”, vlasnika Janeza Tobijasa. U tu aferu umješan je i Radimir Čaćić, Dean Košutić, unuk pedsjednika Tuđmana, i drugi. U toj istoj (banci) “Cekin” Mati Šipraku bili su omogućeni nelegalni krediti, odnosno tu je založio srpske kuće..

Zašto su ukinute komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava 2. svjetskog rata. U Bjelovaru je dosada popisano 2700 žrtava. (Garešnica 400, Čazma, Donji Mosti,…) Partizani ponovo uvode pravni poredak – tavadi pa vladaj. Novo izgrađena obilaznica, koja se sjeće, sa magistrale Bjelovar-Đurđevac, preko livada i šuma, (ulaz) Kupinovac preko Zvijerca-Kokočevca i Predavac (izlaz). Nova obilaznica koju je Mile Ćuk započeo sa teškom mehanizacijom HV-a ravnati, pokrijo je grobove oko 500 hrvata poubijanih 1945. godine. Iz zrušene šume otpeljano je tisuće i tisuće kubika prvoklasnog drveta. Kada je bilo povika da njegova vojska i pajde iz sela Rovišće, nemogu graditi cestu, poslije kada je sve sravnato, dato je da obilaznicu dovrši “Kamen-ingrad” vlasnika Vlade Zeca, koji je iskoristio bjelovarske autoprevoznike i poduzeća. U tu aferu umješana je i gradonačelnica Đurđa Adlešić.

Šutnja ne služi istini, niti pravdi, koja nas može voditi. Cijeli narod je pao u bijedu, da bi opet ponovo bivši komunisti živili – a nikome za ništa ne odgovarali. Manolić je javno iznesao tvrdnju; “da nije bilo pripadnika UDB-e ne bi bilo današnje Hrvatske”. Narod bez pamčenja. Gašenjem komunizma u Europi, UDB-a je rekla; “nemogu tek tako ustaše doći i preuzeti hrvatsku, nego treba nametnuti nekoga iz nutra, nekoga tko je bio komunistički general, koji će biti prihvatljiviji i samim komunistima. On će se predstaviti kao veliki domoljub – Hrvatina”. Gdje su sada milijuni kuna? Kako su komunisti postali fašisti? Eto i za vrijeme komunizma Josip Manolić uvodio je pravnu državu – streljanjem. Konačni rat u Jugoslaviji prethodio je: Ustav SFRJ-a iz 1974. godine. Vidi se Tuđmanov i Manolićev status u ratu II. svjetskom i Domovinskom, jedan je napunio Čazmanske šume, a drugi Bjelovarske. Pa su ponovo došli na vlast, tj. s vlasti nisu nikuda ni otišli. Kada je Hrvatska krenula u demokraciju, zna se zašto nije donesen Zakon o Lustraciju. Oko Čazme postoji devet masovnih grobnica iz 2. svjetskog rata, u kojima leže dosada otkrivenih 563 žrtve, od studenog 1943. godine. Partizanski koljči i Udba su stvarali “ponovnu” Hrvatsku.

Mile Ćuk, je dao sagraditi autocestu preko grobova hrvata – novu obilaznicu br.2, jer prva koja je rađena i utrošeno je u nju 6. milijuna kuna za 6 kilometara ceste koja sada leži u “šašu”. Nakon završetka 2. svjetskog rata, partizani su nemilostdno streljli veliki broj zarobljenika.

Predlažemo Županijskom državnom odvjetništvu da napravi temeljnu istragu i reviziju sve dokumentacije, odnosno rešenja o dodjeli stanova. Za vrijeme ratnih zamračenja Mile Ćuk otpeljao je iz Bjelovara jedan radar za zračno motrenje, koji je instaliran na Zagrebačkoj gori, grugi je ostao tu, kojega je htio otpeljati, ali nije imao ljude tko će “radar” rastaviti i ponovo sastaviti, te transportirati za Zagrab. Radio bjelovar nas je to cijelo vrijeme, zabavljao sa rodoljubnim pjesmama, a objavio je u vijestima (drugi dan) o pucnjavi i hvatanju odbjeglih Srba, kod rijeke Česma. Ćukovih lažnih invalida “Domovinskog rata” u našoj županiji ima oko 400, od kojih, večina njih u reviziji, nije ostala bez “lažne invalidnine”, nego im je on još skupa zajedno sa pukovnicom Ivom Pašalić, za vojna stambena pitanja podjelio 50 stanova, novo izgrađenih na Radićevom trgu u Bjelovaru. Mile Ćuk je dao postaviti u parku na Trgu E. Kvaternika, spomenik palim borcima za Hrvatsku, a na njega, dao upisati imena od njih “tristotinjak”, 70% (posto) ih je mistifikatora*. Na spomeniku su se našla imena ljudi koji su umrli prije rata, onih koji su poginuli u prometnim nesrečama, ili umrli od alkohola. itd. Naša stvarnost je: pokradena, razrušena i opljačkana regija – Bjelovar. Dok se je na ratištima ginulo, ležalo u ovovima: Šimićevi, Ćukovi, Markešići, Trogrlići, Pranjići, i tako redom – zna se, djelili bogastva sebi, stanove, čonove, funkcije, dionice raznih propalih poduzeća… Ti ratni profiteri i psi rata, upropastili su cijeli narod. Sramotno je da se danas to pokušava sakriti. Mato Šiprak koji u životu nikad nije ništa radio, nema jedan dan radnog staža, onapređiva se u čin bojnika, te daje na raspolaganj 55. samostalni bataljun. On šalje svoje ljude na ratište, u kamionu, ravno u “ćetničko gnjezdo”. Kada vojnici s kamiona silaze, odmah ih je poginulo osam. Ili Marijan Tulić koji zapovjeda svojim ljudima, ne samo što pogađaju kapelicu, gdje ginu tri žene, nego pogađaju nekoliko puta bjelovarsku Opću bolnicu.

Pitamo zašto Jure šimić i ostali osumnjičeni, šalju ljude da ratuju u BiH-a, npr. Mr. Božidar Čohar, za vrijeme Domovinskog rata, što je radio u susjednoj zemlji od 1.11.1991. do 13.12.1992. godine. Božidar Čohar rođen je 16.8.1955. godine u Pakracu, a od 1979. godine radi u Medicinskom Centru Bjelovar, gdje i živi. Kao član HOS-a uključio se je u 6 Bataljun HOS-a “Marijan Baotić” u 109. Brigadu HV Vinkovci, te pelazi na dužnost u 4. Bojnu 139. Brigadu HV-a, koja se prebacuje u Bosansku Posavinu. Pod zpovjdništvom generala bojnika dr. Ive Prodana. Božidar Čohar postavljen je u 108. Brigadu HVO-a Brčko, gdje obnaša dužnost načelnika stožara. Organizira zapovjedanje HOS-ovim postrojbama na mjestima sjevero-istočne Bosne, Tuzlanskim HOS-om i 107. Brigadom HVO-a. B. Čohar je unaprijeđen činom pukovnika HOS-a i pričuvnim satnikom HV-a.

Večinom iz Bjelovara su bili osumnjičeni za teška nedjela na Okružnom vojnom sudu u Bjelovaru, za BiH-a, oni su napvili kažnjiva djela; krađa oružja, krađa civilne imovine, auta, strane i domače valute. Vojni sud u Bjelovaru teretio je; Željka Babića, Darka Kutanjec, i tzv. “Čamac”, i drugi, za ubojstva u Mostru. Kada su poginuli HOS-ovci i general Kraljević.

Deset sela u našoj županiji još i danas stoje razrušeno i zapaljeno. Sela nisu obnovljena; Ceremušina, Gornja i Doljnja Vreska, Mali i Veliki Bastaji, itd. Trgovca oružem i glavnog švercera Mirka Hajdinjaka iz Velikog Grđevca, međutim navodno su našli ubijenog 1992. godine u selu Vreska u miniranoj kući. Pričalo se je da je suradnik KOS-a i da ima skladište ispod zemlje u “Doljanima”. Za vrijeme rata i zamračenja određene grupe ljudi zloupotrebljavali su maskirnu vojnu uniformu – hrvatske vojske. Jedan civil Milenko Milanović zvani “crni Mile” i dvojica sudionika “Domovinskog rata” koji nisu bili više u postrojbama HV-a. Darko Kutanjec i Ante Vranjić, koji su dolazili u sela i mlatili Rome, te utjerivali dugove..

Slijedom ove kaznene prijave postavlja se i pitanje ratne štete, za minirane i porušene kuće. Npr. u Maloj Prespi u svojoj kući je u krevetu ubijen s bombom Nikola Blagojević, kojemu u noći bomba je bačena kroz prozor. Nikada policija nije rasvjetlila slućaj kada je nađen ubijen, tj. bačen u riječicu “Plavnićku” muškarac između 50 i 60 godina starosti. Njega su našle dvije mještanke koje su tuda prolazile. Čovjek je navodno ubijen samo zato što je na sebi imai SNB košulju JNA, on je bio Hrvat, zvao se je Josip. Sve što o njemu se zna: da je bio izbjeglica i viđen u gradu Bjelovaru u “košulji”. Taj slućaj se je desio 1997. godine.

Teško je naći u našem gradu firmu koja pozitivno posljuje. Napuštenih prodavaonica i obrtničkih radnji je sve više. Arhitektura i fasade u gradu se osipaju. Iza zapuštenih fasada, u stanovima i kućama građani sve teže žive. I danas Šimićevi ljudi u policiji kroje “pravednicima” budčnost, a to su; Dražen Tirić, Dinko Gale, Kenig Darko, Siniša Babić, Darko Ileković, Đuro Kalinić, Josip Gavranović… Večina od njih jedva ima završenu osnovnu školu, a inspektori su, koji svoj posao ne rade kako treba, nego odrađuju prljave poslove. Da pravda profunkcionira, nikada ne bi više radili u policiji. Cjeli Bjelvoar zna kakve oni sve rade gluposti, pod okriljem državne službe. I danas se zbog toga postavlja pitanje: koliko je policja nemočna da se nosi sa problemima, odnosno da ih rješava. Ti policajci bave se “reketarenjem”, osvečivanjem, itd. Oni štite i ljude koji su izvan zakona. Uzmimo naprimjer da inspektor Đuro Kalinić koji je često u policijskoj čeliji obilazio zatvorenike JNA, koji su tu dovedeni. Kaže da im je donosio “cigare”, a znaju svi da ih je tukao, a posebno svog nekadašnjeg kolegu Milorada Đorđevića “Đoku”, s kojim je radio, prije rata, u poduzeću “Sigurnost” koja se je bavila zaštitom imovine. Njih dvojica bili su portiri.

Pod sumnjivim okolnostima izgorilo je najveće skladište, u kojemu je bili oko 300 000 tona sireva. U mliječnoj industriji “Sirela” Bjelovar, to se je desilo 1992. godine, kako bi se sakrio manjak, odnosno prikazalo kako je to izgorilo, te je naplačeno od osiguranja. Poslije je “Sirelu” nasljedio tajkun* Luka Rajić, njegova tvrtka LURA d.d. Isto tako je izgorila 1997. godine škola bjelovarske Gimnazija. Požar je bio podmetnut, a materijalna šteta je oko 1.650.000,00 kuna. Počinitelji nikada nisu otkriveni. Navodno je to učinio sin od bivšeg načelnika policije. Sve je čudno da; “nitko nije nikada otkriven”, a materijalne štete u ogromne.

Još 1997. godine, anonimni saborski zastupnik je otkrio Branku Stojkovićuda bivši župan Tihomir Trnski je namjerno ubijen, odnosno da na njega je izvršen atentat. Koji je poginuo 15.5.1994. godine u avionskoj nesreći. Zastupnik kaže: “Tihomir Trnski je bio pošten čovjek i previše je znao. Činjenica je, da njemu mogu zahvaliti roditelji i rodbina vojnika koji su stradali u selu Kusonje, jer njegovim zalaganjem otkrivena je nakon nekoliko godina, “masovna grobnica” osamnestorice. Zastupnik također kaže; “Ja sam osobno bio u Komisiji koja je obišla Mali Vučjak, tj. šumu koja se nalazi na 1 286 metara nadmorske visine. Vidio sam tamo sve, teren i letilicu. Te rekao je da je laž da bi to mjesto bilo paćeno učestalim maglama i kišom, nego se radi o tome što je Hrvatska vojka za protuzrčnu obranu pogriješila. Te srušila avion CESN-u 172 Rocket.

Tako je stradao i dr. Anđelko Višić i drugi s njime, u pucnjavi između ZNG-a i policije MUP-a, koji se na terenu nisu prepoznali. Za sve to treba odgovarati Jure Šimić šef Kriznog štaba i ljudi koji su ga okruživali. Više žrtava je palo u pretvorbi nego u Domovinskom ratu. Knjiga od Darka Petrića, ekonomiste i analitičara, “Kriminal u pretvorbi”, navedena su i poduzeća iz naše regije. Mile Ćuk glavni “gubernator” ovog kraja, i njegovi zemljaci iz Buškog blata i Rame, žive u Općini Rovišće kraj Bjelovara. Ćuk je sebi potpisao dokumente o ranjavanju i invalidnosti. On je kao dokaz o ranjavanju na “Barutani” kraj koje sad prolazi njegova “Famozna obilatnica”, i gdje se nalazi spomen groblje, ističe da je 29. rujna 1991. godine, nakon eksplozije, bio odgurnut od radijacije* u leđa, koja ga je odbacila, te je zadobio bolove u leđima. Ljudi koji su napadali na “Barutanu” tvrde da Ćuka uopće nigdje nisu ni vidjei. Da on tamo nije ni bio. Tako objavljivanje imena 18. hrvatskih generala, od strane ministra MORH-a Ivice Pančića, na spisku se nalazi i ime M. Ćuka. Grad Bjelovar u povodu 10. Obljetnice Domovinskog rata 29.9.(1991-2001. godine), gradonačelnica Đ.dlešić dala je napraviti izložbu u gradskom muzeju – Bjelovar, i oštampati plakate na kojima je Trogrlić kao glavno borac u ratu. Na brojnim ratnim fotografijama u muzeju nalazili su sr: Mato Šiprak, J. Trogrlić, J. Šimić, M. Ćuk,… Da posjetimo, Šimićev režim je dozvolio “etničko čišćenje”, i druge nezakonite stvari.

Da se ne govori kako je sramotno “lansirano pismo”, kako bi se skinula odgovornost – ljudi koji trebaju odgovarati. Pismo je na godišnjici”Barutane” 29.9.1991. – 29.9.2002.godinr pročitao Miro Porobić , viječnik u gradskoj upravi i član HSLS-a. On kaže: “nikakvi generali, nikakve specijalne postrojbe nisu osvajale “Barutanu”, to su učinili mali ljudi, nas tridesetak običnih građana, koji u došli radeći iz druge smjene.” Porobić je i prije okrivio Ćuka da je prevarant, lažni invalid, i profiter rata. Svi mediji prenesli su taj govor, tj. pročitano pismo na “Barutani”. Smatramo da su takve izjave manipuliranje s građanima i hrvatskim vojnicima. To pismo je sramotno i montirano, to je čin kako bi se izbjegla odgovornost, odnosno kako bi se amnestirali* grijehi, i abolirala* svaka daljnje istraživanje. Četrnestorica koju teretimo krivi su po odgovornoj i zapovjednoj odgovornosti, a sve je navedeno u ovoj Kaznenoj prijavi.

Poslije kada je došlo do obračuna u samim redovima HDZ-a, jedni druge su počeli okrivljivati, tko je što ukrao, prava stvar je bila svađa oko “ratnog plijena”. Mile Ćuk s druge strane hvali kako je on zaslužan oko osvajanja bjelovarskih vojarni 1991. godine. Čak je i snimio film koji je trebao biti prikazan na Hrvatskoj televiziji u proljeće 1997. godine, dokumentarac o “Bjelovaru u Domovinskom ratu”. Šteta što domaća javnost to nije imala vidjeti – najspektakularniju scenu; skok generla Mile Ćuka iz helikoptera u dvorište kasarne JNA u Bjelovaru.

Svaki put Mile Ćuk kada je došao iz Zagreba, napravio je u Bjelovaru neku glupost. Njegova vizit karta je bila: “vi znate tko mene šalje!”. Mile Ćuk je do 1989. godine bio anonimni radnik bjelovarskog PPK-a, danas je ukrašen mnogobrojnim odlikovnjima i činovima. Kada se je poslije postavilo pitanje odakle njemu diploma škole s Visokim obrazovanju dip. ing. prometa, i kada se postavilo pitanje “koja je njegova” srednja škola? Rekao je da je išao u bjelovarsku Gimnaziju. Kada se je to poćeo istraživati, u “mah” je izgorjela Gimnazija, ta bjelovrska “elitna” škola. Arhiva u Gimnaziji više nije postojala, kao i sve drugo. Tu je bila prva politička škola za visoke “Komunističke” dužnosnike.

General Mile Ćuk bio je na Skupštini nogometnog kluba NK Bjelovar 15.9.1995. godine izabran za predsjednik, a tri dopredsjednika su; Luka Markešić i Ivan Butković, Drago Sušec..

Sve skupa je poginulo “tridesetak” ljudi na “Barutani”, ili točnije rečeno 12 hrvatskih vojnika i 21 vojnik JNA. Eksplodiralo je oko 144 tone eksploziva i streljiva. Tko je naredio napad na “Barutanu”? Te se time ugrozio život građana Bjelovara, jer da je vatra uhvatila i drugi dio skladišta, Bjelovar bi se zrušio od potresa, koji bi izazvala radijacija*. Pročitano Porobićevo pismo smatramo teškom laži. U povodu obilježavanja Dana oslobođenja Bjelovara UHDDR je organizirao sedmi put Mimohod pobjednika koji okuplja udruge proistekle iz Domovinskog rata, predstavnike Hrvatske vojske i Policije, Grada i Županije. Nakon kratkih govora na Trgu Eugena Kvaternika u Bjelovaru odakle je svečana kolona stigla na “Barutanu” koja je udaljena od grada 5 kilometara. Na “Barutani” je prvi put održana i komemoratina sjednica Gradskog vijeća Grada Bjelovara. Govorio je vijećnik Miro Porobić : “Nikakvi generali, nikakve specijalne postrojbe nisu osvojile “Barutanu”, učinilo je to tridesetak običnih, malih ljudi!”

S ovom Kaznenom prijavom tražimo istraživanje svih nepravilnosti koje su se dogodile u; GRAĐANSKOM SUKOBU koji je nazvan “DOMOVINSKI RAT”. Mile Ćuk tvrdi da je 29.9.1991. godine prilikom eksplozije skladišta “Barutana”, od detonacije bio žestoko odbačen, te dobio žestoki udarac u leđa, i ostao oštećene kralježnice. Od čega je postao trajan invalid. Nije ni slučajnost da je Mile Ćuk prekrojio granice međe, tako da je tablu sa oznakom Općina Rovišće pomaknuo prema gradu, odnosno stavio je prije “Barutane”. Zna se – da on tamo živi. Tabla je uklonjena naredbom Gradske uprave.

Bjelovarska gradonačelnica Đurđa Adlešić toliko forsira uređivanje “Barutane” kao spomen podrućje, te dovodi na njega u posjet Lynn Montegomeri, suprugu od veleposlanika u Beogradu. Tu s njima se nalaze i “čudni” gospodarstvenici: Zdravko i Višnja Pevec, predstavnik Rotary kluba Bjelovar i dr. Zašto “Barutana”? Zato što je tu poginuo od Trogrlića brat. Mi građani nemožemo prihvatiti tezu za kolektivnu odgovornost – jer doći će dan, kada će se sva ova pitanja pokrenuti. Narod se nemože izejednačivati sa bezumljem. Samo iskreno promišljanje o ratnim zločinima može Hrvatsku izvesti na pravi put. Porobićev pričitani govor na tkz. “spomem području Barutana”, je PILATSKO pranje ruku. Za takav čin, za nas građane “Barutana” ne može biti spomen područje. Nema razloga da se sve ono što je predstavljalo zloupotrebu ili kršenje ljudskih prava – ne sankcionira. Također Vrhovni vođa Oružanih snaga dr. Franjo Tuđman snosi odgovornost. Tražimo od Županijskog državnog odvjetništva istragu oko “Bautane” i npotrebnog pogiblja ljudi. Napominjemo da “Barutana” se nije smjela napadati, tj. pucati po njoj, i čak od 7.15 sati pa sve do 10.30 sati. Ne želimo biti opterečeni tuđim zabludama. Bjelovar je trebao nestati. Dr. Franjo Tuđman nas je htio žrtvovati za svoju povijest. Naročito Porobićev govor je obmana javnosti, guranje drađana u pakao, metanje hipoteke na njegova leđa, oslobađanje od osobne odgovornosti pojedinaca, zapovjedne, osobne i moralne… Činjenica da se tu radi protiv interesa građana, iskrivljuje povijest. Politički dezinformira. Narodu se govore laži, koje nisu korisne, samo su korisne za “one” koji ih iznose, ili bolje rečeno plasirju. Ova istraga o Bjelovaru u ratnim danima ne smije se zataškati. Inspektor MUP-a policije Bjelovar koji je radio raščišćavanju “Barutane” – Rajković, dobo je znao slućaj “Barutane”, on je pod čudnim okolnostima izvršio samoubojstvo. A pušten je u javnost “vic” o tome kako je poremečeni Milan Tepić časnik JNA-a digao sam “Barutanu” u zrak. Te postao tako Srpski heroj. On ima ženu i dvoje djece, i zašto bi to učinio?

Josip Manolić kao Ravnatelj SZUP-a, a u to vrijeme šef svih Kriznih štabova u Republici Hrvatskoj, odgovoran je, za ovakva događanja i neuspjele akcije. Neuspješni rezultati pogubni su u zaštiti građana. Napadati i pucati po “velikom” skldištu eksploziva i streljiva 29. rujna 1991. godine nije bilo pametno. No, mi se solidiramo sa žrtvama koje su poginule na “Barutani”, ali tuđom krivnjom. Odgovornost je odgovornost. Taj problem “Barutana” bi se definitivno riješio, bez problema, da su se prije oslobodile glavne vitalne točke, na “Barutani” bi vojnici JNA poslije izašli van sami i predli se. “Barutanu” nije trebalo dirati, nego je držati na udaljenosti pod kontrolom. Zbog toga što je loša bila organiziranost i neodgovornost to se je desilo. Zašto su sve službe s naše strane postojale: formirani Krizni štabovi, Civilni stožeri, vojska ZNG-a, policija itd. Pitamo: Što se danas na “Barutani” slavi? Tko je god činio ratne zločine mora odgovarati, nema veze tko to bio. Neželimo da se skriva nečija nestručnost i neodgovornost. Ručna bomba koja je pronađena 2002. godine, namjerno je na “Barutani” ostavljena, a o tome gradonačelnica priča, samo da se daje pažnja i razlog trošenja novaca u razminiravanje. (Vidi: Bjelovarac, 19.9. 2002. god. na str.2.) Sve je to povod, projekta, gradnje kapelice, stvaranja konpleksa, jer tu prolazi Ćukova obilaznica… Zato se tu troše ogromne količine novaca, iz gradske blgajne, i daju se koncesije raznim izvođačima radova. Čiji je to koncept* stvaranja mitologije i kome to ide u svrhu? Zašto se nakon 12 godina ide ponovno razminiravati “Barutana” i troši se još 700.000,00 kuna, kad tao više nema ni jedne bombe. Na ime tog spomen područje “Barutana”, dolaze funkcioneri službenim vozilima, jedu se ručkovi, polažu se vijenci i pale svijeće..

Na Pakračkom bojištu 1991. – 1993. godine uhićen je Veljko Đakula srpski pobunjenik i zapovjednik paravojnih formacija. Njega su pustili Mile Ćuk i Luka Markešić. Zanimljivo je kako je Ćukova skupina puštala “velike Srpske zvjerke”, a ubijala obične “grintavce*”? Tako je bio i slućaj uhićenja Željka Ražnjatovića – Arkana, koji je isto pušten. Veliki se pašavaju a mali ginu. Dana 30.6.1993. godine istražni Okružni sud u Bjelovaru podnio je zahtjev za provođenje istrage protiv Veljka Đakule, objavljena je potjernica zbog ratnih zločina. Danas Veljko Đakula slobodno šeće se po Hrvatskoj, urednik je Srpskog lista “novosti” u zagrebu. On polaže vijenac na spomen groblje Jasenovac 10. svibnja 2003. godine, u isto vrijeme kad polaže i vijenac predsjednik Stjepan Mesiću ime Republike Hrvatske. Glupo je da je Veljko Đakula , Haški svjedok, odnosno pokajenik koji je svjedoćio u procesu protiv Slobodana Miloševića, a kriv je za mnoga okrutna ubojstva i zlodjla što su se dogodila na našim prostorima. On je kriv za mnoga stradavanja civila, hrvatskih vojnika i policajaca.. U selu Batinka Rijeka nedaleko od Bjelovara, poubijani su hrvatski civili, i to mladi ljudi, koji su svezani s čeličnom živom, i potom s metkom u glavu poubijani. Isto tako poubijani su Srpski civili. Župaijsko državno odvjetništvo i u tom smjeru mora krenuti sa istragom. Četrnestorica protiv kojih podnosimo Kaznenu prijavu, kao važne osobe u odlučivanju, krivi su što su dozvolili da se podjele činovi, stanovi, krediti i druge razne privilegije. Nepojmljivo je, da Hrvatski ratni veteran koji je i pričuvni satnik, s činom “pilota”, Zdenko Kučera, u životu nikada se nije vozio u avionu, a kamali vidio “borbeni” avion izblizine, hoda sa Karlom Srbićem, po “svima” spomen grobljima i polažu vijence. Gdje su stradali ustaše, partizani, i sad u Domovinskom ratu, itd. Po RJEŠENJU Ministarstva pravosuđa i uprave za izvršne sankcije Zagreb. Klasa: 730-11/97-06/31, URBROJ: 514-07-02/11-97-2 od (izdatog preslika) 06.02.1997. godine, PREDMET Zdenka Kučere iz KZ-ea: Prema podacima koji se vode u kaznenoj evidenciji ove Policijske postaje, Zdenko Kučera, sin Franje i Antobije, rođ. Širučka, rođ. 24.01.1026. god. u Novakuma, općina Dubrava, sa prebivalištem u Bjelovaru, Krste Frankopana 2a kažnjavan je i to: 1. Presudom Kotarskog suda u Bjelovaru broj; K.26/49 od 25.3.1949. godine kažnjen je zbog krivičnog djela NEDOPUTENE TRGOVINE, Nedopuštene špekulacije i Privredne sabotaže, na lišenje slobode u trajanju od 14. mjeseci. Raspolažemo sa podatkom da je kaznu izdržao, dok ne raspolažemo odatkom od kada do kada je istu izdržavao i u kojem tijelu. 2. Presudom Kotarskog suda Bjelovar broj: K-927/56-4 od 14.12.1956. godine kažnjen je zbog kriv. djela čl.197. KZ-a. na kaznu zatvora od 4. mjeseca, uvjetno na 1. godinu. 3. Presudom Kotarskog suda Bjelovar broj: K-893/57 od 30.10.1957. godine kažnjen je zbog krivičnog djela čl. 183 (BLUDNE RADNJE) KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od 6. mjeseci. Kaznu izdržao, ali nam nije poznato od dada do kada i u kojem tijelu. 4. Pesudom Kotarskog suda Bjelovar broj; K-216/62 od 15.5.1962. god. kažnjen je zbog kriv. djela iz čl. 170 st.1 KZ-a, na kaznu zatvora u trajanju od 15 dana. Nije nam poznato od kada do kada je istu izdržavao i u kojem tijelu. (Žig i potpis: ZAPOVJEDNIK Stjepan Benčak

Isto tako postoje dokazi Ureda za obranu Bjelovar, nčelnika Ivana Ćurić da je zloupotrebio ovlasti i položaj. Nezakonitim radnjama materijalnog iskorištavanja sredstava HV i drugih organizacija. Prilikom stjecnja materijalne koristi, pritom kao dokaz, dao lažnu dokumentaciju, i postao invalid Domovinskog rata. Novo postavljeni Ravnatelj bjelovarske Gimnazije prof. Darko Balsžin, sa učenicima škole dao je zapaliti oko 1500 knjiga. To djelo osuđujemo i smatramo kao kulturni “knjigocid”. Te na bjelovarsko područje došlo je iz inozemstva mnogo šlepera kamiona humanitarne pomoći, od: lijekova, hrane, materjalne i tehničke opreme i dr, sve je to večinom pokradeno. Blago Nikić iz MZ “Trojstveni Markovac” odnesao je iz vlasništva mjesne zajednice dvije automatske puške, koje su se u ratu koistile za sražu na barikadama. Na barikadi u Selu – Klokočevac, gdje barikada nije ni trebala, Tomislav Raknić zvani “Tomo”, ubio je 25 godišnjeg dečka iz pištolja. Za to nedjelo nikada nije odgovarao. Isto tako na barikadi Križevačka cesta i Hrgovljani došlo je do međusobnih obračuna, tj pucnjave, i ranjavanja. Ivan Markešić, pukovnik HV-a, u tjeku završetka rata, porazbija je desetke srpskih ugostiteljskih objekata, pa nekih i hrvatskih. A račun za rušenje kuća koje na kraju će morati pltiti hrvatska država, treba poslati Markešićevima, Ćukovima, Trogrlićevima, Pranjićima, i tako redom.

Što se tiče stanova koje je Jura Šimić kao predsjednik Izvršnog vijeća Skupština općina podjelio, svome klanu, iz Zagreba je reagiralo MINISTARSTVO PRAVOSUĐA I UPRAVE Klasa:371-01/92-01/0572, Ur.broj: 514-05-02/8-92-2 (Zagreb,16. rujna 1992. godine. Da komisija treba popisati prazne stanove i napuštene. I o dodjeli stanova da se napavi spisak, i kome se daju na korištenje. Državno Županijsko odvjetništvo treba pžljivo ptegledati rješenja izdata u ono vrijeme, a stanovi su zadržani. Predsjednik za stmbena pitanja bio je Šimić, koji je potpisivo sumnjiva RJEŠENJA.

Dana 17. lipnja 1995. godine, Hrvati iz Melburna (AUSTRALIJA) Ogranak Clifton Hill darovali su za Obnovu pakračke bolnice 8.192 dolara. Danas određeni ljudi, a bili su glavni ljudi i bivšeg Jugoslavenskog sistema sebi daju sva priznanja, obilaze počasna mjesta, spomen grobnice, i sve ostalo. To su bivši – komunisti: Ante Rade, Stjepan Grula, Miroslav Čačija,.. Stipe Pnjić, satnik HV-a 17. lipnja 1995. godine pozdravio je skup u na 50. obljetnii stradanja Hrvata u šumi “Lug” u ime 1. hrvatskog zbora i general – bojnika Mile Ćuka. Šogor od Ćuka, jedan balonja drži tu govore. Dok drugi dan 18. lipnja 1995. godine nedaleko od Bjelovara, u selo Nova Rača dolazi Josip Manolić – Joža, i osniva ogranak svoje stranke HND-a, na osnivačkoj skupštini nazoće; fra. Tomislav Pavao Duka i Stjepan Mesić. Na spomen žrtvama u “Lugu” viđeni su bivši istaknuti komunisti i partizani, njihova djeca i potomci. Okupljeni kod Velikog križa su: Zdenko Kučera, predsjednik izvršnog izbora HRV (Hrvatskih ratnih veterana), te monsinjor Franjo Bosnar, župnik sv. župe Bjelovar. Oni su obilježavali 15.lipanj, dan početka pogubljenja Ustaške i Domobranske vojske, civila, tj. Hrvatskog naroda u okolii Bjlovara 1945. godin.

U aleji 13. na bjelovarskom novom groblju “Borik”, sa zakopanim četnicima nalaze se i hrvatski branitelji. Npr. Tadija Markić koji je nestao u selu Kusonje 8.9.1991. godine, na groblju “Borik” je sahranjen. Njegova nevjenčana supruga Nada Jakoliš – Markićiz Bjelovara, tražila je dva puta eksuhmenaciju i to preko Zagreba, nije joj dozvoljeno otkopavanje. Ona zna tačno gdje se nalazi grobište, Tadije, a nemoćna je.

Zdenko Kučera, predsjednik Hrvatskih ratnih veterana (HRV), čovjek je i suradnik UDB-e, nikakav bivši “Ustaša”, kako se on propagira. Da je žrtva, i bivši zatvorenik, komunističkog Jugoslavenskog sistema. Đuro Posavac predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika, prije nego što je umro, iz spisa registra izdvojio je Rješenje o Zdenku Kučeri, koje nam je osobno predao.

Zorica Posarić, majka poginulog hrvatskog vojnika u Selu Kusonje. Dana 08. rujna 1993. godine je išla sa delegaciom položiti vijenac na spomen kuću u Kusonjima. Tada su poginule tri osobe, a gospođa Zorica Posarić, ostala je teško ranjena, od nagazne “oskočne” mine. Kaže se da je teren dan prije toga bio pregleda. I za taj slučaj odgovorne su osobe koje se navode u ovoj Kaznenoj prijavi.

Dok se kao navodno vodio rat za Hrvatsku, radila se je privatitizacija državnih poduzeća: “Tehnika”, “Kopexport”, “Intermont”, “Tehnogradnja”, “Bjelovarske ciglane”, “Tvornica Traktora”, Bjelovarski vrt”, “TAD”, “Fenor”, “Česma”, “Sirovina”, “Univerzal”, “5. Maj”, “Bilogora”, itd. Političari su sjekli vrpce, hodali po feštama, domljencima… Svi radnici su izgubili svoja radna mjesta, a birokracija u kancelariji do dan – danas ostala je ista, i nitko nije od njih, izgubio svoje radno mjesto. Oni uredno i dalje idu na posao.

U ratnim događanjima radila se je, tj. rekonstruirala* pruga Bjelovar – Kloštar Podravski. Na tu prugu utrošeno je 11 milijuna DEM. Kroz naš grad prohujali su svi poznati hrvatski političara, a iza sebe nisu ostavili ništa korisno. Jedino ostale su prevare, predizborna obećanja – koja nikada nisu ostvarena. U Bjelovarskoj Haulikovoj ulici br. 19, dana 23.3.1993. godine miniran je osobni automobil. Bačena je bomba na kuću Mirka Kneževića, oficira JNA, koji je prije toga odselio u Beograd. U tom činu sudjelovao je Ante Markešić. On je u Pakracu rekao da će sa automobilom “kombi”, otpeljati, odnosno sprovesti zarobljenike u Bjelovar. Od Pakraca do Bjelovara ima 52 kilometra, on se je vratio “za pola sata”. Pitali su ga kako se je već vratio? On je rekao: “Sve sam ja to riješio!” Ivan Markešić, pukovnik HV-a, polupao je toliko službenih i osobnih vozila, vozeći se u pijanom stanju. Đuro Ževnar, privatni auto-limar, Rovišćanski susjed, sve je to popravljao u ime državnih računa.

Branko Stojković govori i piše o događajima iz “Domovinskog rata”, prema svom viđenju. Te aktualizira “nove” polemike: egzekucije, nestanak, i proganjanja ljudi, rušenju i paljenju kuća, itd. Vlastitim istraživanjima stvara memoarski karakter, i niz nezabilježenih događanja. Danas u bjelovarskom Povjesnom arhivu kojega je ravnatelj Željko Pleskalt, ne postoje zapisani vjerodostojni tragovi, bolje rečeno povijesna zbivanja. Sve se mistificira, zbog toga što ne postoje “vjerni svjedoci vremena”.

Nastavak slijedi u: KAZNENA PRIJAVA – RATNI ZLOČIN U BJELOVARU (2)

http://www.stit-bjelovar.hr
————————————————————————

KAZNENA PRIJAVA – RATNI ZLOČIN U BJELOVARU (2)

Nastavak iz drugog dijela K-DO-73/03

Zločin je počinen na slijedeći način: protupravno lišavanje života Srpskog i drugod stanovništva, te nehumano postupanje prema zarobljenicima, okrutno i nečovječno postupanje s civilama jedne i druge strane, teririzam, podržavanje i planiranje smrti i uništevanja tuđie osobne imovine, tj. materijalnih dobara, razbojstvo… Rat protiv čovječnosti odnosi se na progon: politički, vjerski, rasni, nacionalni, i drugim osnovama.

U napadu na bjelovarske vojarne JNA, tj. poslije zauzimanja, je trebalo osigurati kontrolu, a ne dozvoliti da se iz njih krade vojna oprema; oružje, streljivo, vozila, i druga tehnička roba.. Tražimo od Županijskog državnog odvjetništva da preispita te sve akcije: “Bilogora”, “Otkos”, “Feniks”, “Kameleon”, itd. Etnička čišćenja: Slavonije i Bilogore…Za zločin u Bjelovaru i široj okolici odgovoran je Krizni štab, kojega je bio Mr. Jure Šimić. Šef SZUP-a Mile Ćuk, koji nije bio posebno zainteresiran za ono što njegovi stranački kolege iz HDZ-a rade. Njegovi prijatelji, kumovi, i rodbina iz Sela Rovišća.

Zna se, da su u operaciji SIS-a u akciji “Kameleon”, koja je bila dodjeljena Bjelovaru, gdje je bio glavni stožer. U toj akciji aktivno su sudjelovali pukovnik; Josip Trogrlić i Zdravko Heged. Načelnik SIS-a bio je Trogrlić koji je s te funkije otišao u Zagreb za trečeg čovjka u SIS-u, da bi potom posljije afere po novinama, iz Zagreba Trogrlić je maknut. A zahvaljujući milosti “kume” i suradnice SIS-a Đurđe Adlešić, pod codnim imenom “TOM”, Trogrlić je vračen u 105. bjelovarsku brigadu HV-a, za šefa.

Jure Šimić, kao glavni i odgovorni, kao najviši organ vlasti u “Regiji Bjelovara”, skupljao je novac za obranu Bosne i Hercegovine, u vrijeme najžešćeg rata u Hrvarskoj. Tako je na uplatnici broj 15. upisano 100 Švicarskih franaka, za “Zajedniu Herceg-Bosna VRAN” uplačeno u Zagrebu, 18.4.1992. godine. Na uplatnici broj 14. uplsćeno je za pomoć obrane BiH-a 6950,00 njemačkih maraka. Na uplatnici broj 27. uplačeno je 625.870,00 hrvatskih dinara. Na priznanici Opće uplatnice, uplačeno je 71.970,00 hrvatskih dinara, od strane (MZ) Mjesne zajednice Prokljuvani, za obranu Bosne i Hercegovine – “Zajednica VRAN”. Novac je uplačen na primaoca Croatia banka Zagreb 41 000, Gajeva ulica, na broj računa; 30 101 – 620 – 245, s pozivom na broj; 4 – 100 – 00033 – 0. I tako sve redom uplate, državnih poduzeća i državnih instituija su protuzakonite.

Iz zapisa “stenograma” u predsjedničkim dvorima, 12. rujna 1993. godine, predsjednik RH Dr. Frnjo Tuđman, je izjavio: “Nismo ispali hrvatska vojska, nego teroristi, koji su bili nemilosrdni”. Na sjednii VONS-a pedsjednik je okrivio glavnog šefa svih Kriznih stožera u Hrvatskoj, Josipa Manolića, sa zadačom da je bila pogrešna. Spomenut je bio i Mr. Jure Šimić, odnono Bjelovarski kraj, i sve vrste nepodopštvina. Nije bio izostavljen ni kordinator borbe general Petar Stipetić, predsjednik je rekao da je njegov prijedlog totalno kriv.

Sa zapisanog stenografa sa 17. Sijednice SKUPŠTINA OPĆINA u Bjelovaru, 27. veljače 1992. godine, grdonačelnik Prof. Stanislav Pavlić, se je već tada javno ogradio. Te je spomenuo skupine koje ruše i pale sve redom kuće: Markešiće, Trogrliće, Ćukove, Pranjiće, i druge. Da se prestane sa terorizmom i drugim razbojstvima. On kaže: “Više je srušeno ovdje kuća nego na prvoj liniji gdje se vodi rat. Kao izvršni organ dižem svoj glas protiv ove nemile pojave. Treba zaustaviti miniranje kuća građana srpske nacionalnosti. Traba sprijećiti takvo terorističko djelovanje, koje najveću štetu nanosi se upravo hrvatskj državi. To je krivično djelo. Nismo mi divlji zapad, vrijeme linča je pošlost. Nema nitko pravo iznad legalnih institucia uzimati vlast u svoje ruke. Neradi se samo o materijalnoj šteti, nego već o negativnim konotacijama*. Ja sam o tome obavjestio promatrače EZ-a, i oni su bili zainteresirani za “Barutanu”.

Gradonačelnik Stanislav Pavlić, isto je poslije umro, što mi sumnjamo u tu prije ranu smrt. On je posilje 27. veljače 1992. godine, tražio da građani usvoje APEL, i suprostave se nedjelima, koja se čine. Policija je imala objektivne podatke, ali nije zaštitila pravo građana, utvrđeno i USTAVOM RH. Sva nedjela su se skrivala, a počinitelji bili nepznati. U listopadu 1992. godine, gradonačelnik je razgovarao sa Okružnim javnim tužiteljem u Bjelovaru, i sve ih o tome izvjestio.

Ponajprije treba imati u vidu da krivična djela ove vrste nose sa sobom i strašne negativne faktore za daljni život ljudi, i stabilnost na ovim prostorima. Za sigurnost svih građana, počinitelji najtežih kažnjivih djela, moraju biti sudski i sankcionirano kažnjeni. Dakle, postojat će mir, samo ako profunkcionira pravna država. Nitko nikome nije imao pravo oduzeti ili ograničiti život, samo ako to nije određeno zakonom. Nitko nije smio nanositi štetu vlasničkom pravu, koje treba biti nepovredivo. Odgovorne osobe nikako nisu smjele isključiti lektimitet pravne države. iz svega ovoga dokazuje se da nisu poštovane institucije države. Određene grupe provodile u prijeki sud. “Linč smaknuća”, koja su sramota za naše društvo. Knjige koje su izdate “o ratnim zbivanjima” u Bjelovaru; “Zastanak vječnosti ljubeći oltar domovine” (1991 – 1993), Autora – Željka Pleskalta, za nakladnika Đurđu Adlešić, suradnika Mihaela Malčića, knjiga: “Bjelovar u Domovinskom ratu – Svjedoci vremena”, i druge knjige od Martina Špegelja, generla, dobrom večinom je štivo lažno. Želi se skinuti odgovornost, želi se sakriti prava istina, nesposobnosti i aljkavosti, onih ljudi koji su sudbinu grđana trebali urediti na drugi način.

O svemu što se je zbivalo u široj regiji Bjelovarskog kraja, odgovorni su “četrnestorica”, u našoj, opisaih u Kaznenoj prijavi. I Tomislav Merčep, zapovjednik policijske postrojbe, u jednom dijelu naše Županije između Garešnice, Daruvara i Pakraca, njegovi ljudi na ribnjacima vršili su likvidacije “prijekim sudom”, te nehumano su postupali sa ratnim zarobljenicima i civilima. Merčepovi policajci nemilosrdno su pljačkali, zlostavljali, u improviziranom logoru, te zakapali i bacali u ribnjak leševe. U oslobodilčkoj akciji zapadne i istočne Slavonje “Bljesak” i “Oluja” u Bjelovar je dovedeno oko 1500 vojnika; JNA, Srba, i civila, koji su bili smješteni u improvizirane logore, sportske dvorane, vojarnice, zatvore i dr., zarobljenici su prebijani, na njima se iživljavano, a neki, i nestali…

Na Haaškom spisku je 11 (jedanest) područja, tj. centara za prikupljanje podataka i istrage, o događanjima u ratu. Na Haaškom spisku nalazi se i Bjelovarski kraj, koji je obilježen kao glavno područje stradavanja ljudi, gdje su počinjeni ratni zločini, “čišćenja”, itd.

PLJAČKA
I RATIŠTE ZA DOMOVINU 1991 – 1992.
Značajni doprinos Domovinskom ratu dali su ratni profiteri. Zapovjednik bojovnik Mato Šiprak – 55. samostalnog bataljuna Bjelovar, kuda je tavio pokupljeni novac od građana: donacije za obranu Hrvatske? Novac, tehničku robu, vozila, i druge darove…

30. siječanj 1992.

1. Adamović Stjepan, Vrbovac, Zagrebačka 11 *****4.000,00
2. Adamec Ivan, Bjelovar, Prilaz A. Hebranga 3 *****20.000,00
3. AMD “Đuro Šegović”, Bjelovar *****10.000,00
4. “Autosport” Bjelovar *****500,00
5. Balenović Pavao, Bjelovar *****500,00
6. Barbarić Željko, Vrbovac, Luka 100 ***** 500,00
7. Beclin Ivo, Vrbovac, Zagrebačka 83. ***** 20.000,00
8. “Beming”, Bjelovar ***** 20.687,00
9. Bilić Franjo, Bjelovar, Križevačka cesta 57c ***** 1.000,00
10. Bilić Danica, Klokočevac 30. ***** 1.000,00
11. Biketa Branko, Bjelovar, T. Markovac 1. ***** 2.000,00
12. Blažeković Ivica, Bjelovar, Kate D. ***** 1.000,00
13. Blažeković Mirko, Bjelovar ***** 2.000,00
14. Bogdanović Branko, Vrbovac, Kutenov 12 ***** 1.000,00
15. Bogović Vlado, Bjelovar ***** 1.500,00
16. Butković Ivan, U. Popare Groma 41. ***** 10.000,00
17. Butković Dijana, Bjelovar U. P. Groma 41. ***** 3.900,00
18. Cindrić Stjepan, Gradec ***** 1.000,00
19. Crnković Pero, Bjelovar, M. Sredive ***** 10.000,00
20. Ćurić Ivan, Bjelovar, M. Sredice 32 ***** 1.000,00
21. Ćeruvja Gojko, Bjelovar, Prilaz A. Hebranga 10. ***** 5.000,00
22. Ćulo Ante, Bjelovar, Prilaz 2. Vojvođanske 43a ***** 3.000,00
23. Ćulo Nikola, Bjelovar, Prilaz 2. Vojvođanke 43a ***** 10.000,00
24. Čulo Slavko, Bjelovar, P. Kočića ***** 5.000,00
25. Davidović Ilija, Bjelovar ***** 5.000,00
26. Dlaka Božidar, Bjelovar ***** 1.000,00
27. Dragija Ivan, Vrbovac, Konak 16 ***** 1.000,00
28. Drenovac Milan, Bjelovar, Brezovac ***** 5.000,00
29. Drožđan Dražen, Bjelovar, M. Topljaka 10. ***** 10.000,00
30. Đaković Željko, Bjelovar ***** 500,00
31.”Exportdrvo”, Bjelovar ***** 2.000,00
32. Farkaš Velimir, Bjelovar, A. Hebranga 41. ***** 300,00
33. “Ferimport” PJ 6, Bjelovar ***** 3.000,00
34. Galir Pero, Bjelovar, Rad. naselje ***** 2.000,00
35. Gegać Franjo, Bjelovar ***** 1.000,00
36. Gazi Marijan, Bjelovar, Supilova 5 ***** 1.000,00
37. Giba Damir, Bjelovar, ***** 1.000,00
38. Grmić Nikola, Bjelovar, ***** 2.000,00
39. Golub Vlado, Banja Luka ***** 5.000,00
40. Hasani Vebi, Bjelovar ***** 1.500,00
41. Hećimović Ankica, Bjelovar *****200,00
42. Heged Stjepan, Vrbovec, Brdo 15 ***** 1.000,00
43. Hršak Ivan, Vrbovac, Livadarska 10 ***** 4.000,00
44.Hosip Ranko, Bjelovar ***** 100,00
45. Hutka Mihael, Bjelovar, Vel. Sredice ***** 5.000,00
46. Ilić Luka, Bjelovar, D. Šimunovića 1 ***** 19.063,00
47. “INA trgovina” Bjelovar ***** 20.000,00
48. “Inter-Šport Fućak” Bjelovar ***** 1.000,00
49. Jukuš Ivan, Vrbovec, Celine 15 ***** 4.000,00
50. Jandroković Željko, Bjelovar, F. Rusana 13 ***** 10.000,00
51. Jurić Ivan, Bjelovar ***** 2.000,00
52. Kanišić Ljerka, Bjelovar ***** 400,00
53. Kilić Dinko, Bjelovar, Križev. cesta 5a ***** 1.000,00
54. Komljenović Vesna, Bjelovar, N. Jurišića 2a ***** 1.000,00
55. Košćević Nenad, Vrbovec, Poljana 9. ***** 500,00
56. Kovač Pavao, Zagreb, N. Markovića 9. ***** 2.000,00
57. Kraljević Vlado, Bjelovar ***** 500,00
58. Krasnić Zef, Bjelovar, I. Mažuranića 6. ***** 3.000,00
59. Krejćić Vjekoslav, Bjelovar, 4.Vojvođanske 29a ***** 2.000,00
60. Krišto Ivan, Bjelovar, V. Sredice 133. ***** 1.000,00
61. Kramarić Ivan, Rovišće 8 ***** 1.000,00
62. Kucan Antun, Bjelovar ***** 1.000,00
63. Kuštrić Rajko, Bjelovar, S. Plavnice ***** 1.500,00
64. Leščić Ivica, Vrbovec, Preseka 31 ***** 2.000,00
65. Lukac Rade, Obrovnica 36. ***** 2.000,00
66. Lučić Željko, Bjelovar ***** 500,00
67. Ljekarna “Coner” Bjelovar ***** 5.000,00
68. Martinčević Miljenko, Vrbovac, Paruževac 32. ***** 1.000,00
69. Matak Josip, Bjelovar ***** 1.000,00
70. Matašin Željko, Bjelovar, P. Biškupa ***** 5.000,00
71. Mesarov Vlado, Bjelovar ***** 1.000,00
72. Mučurlija Dragan, Bjelovar ***** 500,00
73. “NAMA”, kat, Bjelovar ***** 8.000,00
74. “NAMA”, parfumerija, Bjelovar ***** 500,00
75. Nežić Ivan, Vrbovac, Livadarska 8. ***** 2.000,00
76. Novak Marija, Bjelovar ***** 1.000,00
77. Nuhi Ismaili, Bjelovar, I. Mažuranića 4. ***** 3.000,00
78. Obran Stjepan, Bjelovar, 17.ud.bos.divizije ***** 5.000,00
89. Osmanović Miljenko, Bjelovar ***** 500,00
90. Pacas Miro, Bjelovar, Supilova 3. ***** 2.000,00
91. Pavić Mate, Bjelovar, Križev.cesta 57c ***** 1.000,00
92. Pavić Mile, Bjelovar, B. Kidrića bb ***** 1.000,00
93. Pavić Krešimir, Bjelovar, Kal.odreda ***** 5.000,00
94.Pečenjev Marijan, Bjelovar ***** 1.000,00
95. Petrač Franjo, Bjelovar ***** 1.000,00
96. Pintar Ivan, Bjelovar, Pril. A. Hebranga 11 ***** 7.500.00
97. Piškorić Stjepan, Rovišće ***** 500,00
98. Pleskalt Slavko, Bjelovar, A. Starčevića ***** 5000,00
99. Posavac Pero, Bjelovar, B. Radića 1. ***** 2.000,00
100. “Poljoopskrba” Pr.3, Bjelovar ***** 5.000,00
101. Poljoopskrba” Komercijala, Bjelovar ***** 1.500,00
102. “Poljoopskrba” Pr.2, Bjelovar ***** 5.000,00
103. Presečan Ivo, Bjelovar, A. Hebranga 29 ***** 1.000,00
104. Prelec Tean, Bjelovar, Prokljuvani 70. ***** 3.000,00
105. Prišlin Mirko, Bjelovar, I, Banića ***** 3.000,00
106. Predragović Čedo, Bjelovar ***** 500,00
107.Radnici benziske pumpe (Bukovčan Ana)***** 11.000,00
108. Rajić Ljiljana, Bjelovar ***** 200,00
109. Rastovac Josip, Bjelovar, N. Dimić bb ***** 1.000,00
110. Remenar Dragutin, Bjelovar, Trojstvena 97. ***** 1.000,00
111. Renić Ante, Bjelovar, V. Sredice 180. ***** 500,00
112. Renić Josip, Bjelovar, Novoseljani 246. ***** 3.000,00
113. Renjak Branko, Bjelovar, P. Biškupa 2 ***** 1.000,00
114. R.K. Bjelovarčanka odjl 1 ***** 1.000,00
115. Sabljić Božo, Bjelovar, Prokljuvani bb ***** 2.000,00
116. Sertić Željko, Bjelovar, Šenoina ***** 2.500,00
117. Serdarušić Željko, Bjelovar, Križevačka 44 ***** 2.000,00
118. Sitar Dražen, Bjelovar ***** 500,00
119. Sublić Drago, Bjelovar ***** 1.000,00
120. Šimek Zdravko, Bjelovar, P. Drapšine 25 ***** 1.000,00
121. Škrlec Drago, Vrbovec, Kutenova 12 ***** 2.000,00
122. Šonjić Vladimir, Bjelovar ***** 1.000,00
123. Topalović Nenad, Bjelovar, M. Tita 20 ***** 3.000,00
124. Trajkovski Vlado, Bjelovar, Rusanova 19. ***** 2.000,00
125. Trgov. radnja “DA”, Bjelovar ***** 3.000,00
126. Turković Darko, Bjelovar, Đ. Đakovića 4. ***** 4.500,00
127. “Univerzal” Bj. Prodavaonica 17 ***** 1.000,00
128. “Univerzal” Bj. Prodavaonica 19 ***** 2.500,00
129. “Univerzal” Bj. Robna kuća priz. ***** 1.000,00
130. Uhlir Ljerka, Bjelovar, A. Hebranga 37a ***** 5.000,00
131. Varga Stjepan, Vrbovec, Zagrebačka 37a ***** 500,00
132. Večerić Katica, Bjelovar, K. Pejnovića 35. ***** 500,00
133. Vedriš Ivan, Bjelovar, A. Hebranga ***** 500,00
134. Vinković Đurđa, Rovišće ***** 2.000,00
135. Vranjković Katica, Bjelovar ***** 200,00
136. Zagorac Božidar, Bjelovar, Rusana 7. ***** 5.000,00
137. Zagorec Ljubica, Bjelovar ***** 2.000,00
138. Zozoli Božidar, Bjelovar ***** 1.000,00
139. Zozoli Njegoslav, Bjelovar ***** 1.000,00
140. “27. srpanj” Bjelovar ***** 5.000,00
141. “5. maj. prod. auto djel. Bj. ***** 1.500,00
142.”5. maj” prod. auto. djel. Bj. ***** 1.500,00

Sve ukupno = 413.550,00 HRD.

Novčana i materujlna sredstva su dali:

1. “Tehnika” Vrbovec ( auto dijelove za vozni park)
2. Dobrica Franjo
3. Poduzeće Zelix (Elektrotehnika) (Bl3o111992,13-14)

Napomena: Nabavljane su za taj novac i kupovane devize…

Jedan od okrivljenih, Zoran Maras često je pričao svojim kolegama, kako je poslje pada kasarni, dobio na čuvanje visokog oficira JNA, da ga čuva za razmjenu. On kaže: “Najradije bih ga ubio, a ja ga moram čuvati!” Zoran Maras kaže, da se nije mogao načuditi, poslije jednog vremena, kada je došao u Zagrebačku vojarnu u goste i obilazak, vidio je osobu koju je čuvao i to na visokoj dužnosti.

Ante Markešić je posebna prića, on je za vrijeme ratnih dana u Rovišću potpuno razbio gostionicu “Vran”, i puao po njoj. Šifra “Vran” je bila u rat kodna veza za razgovor putem motorola. I još se u bjelovarskoj vojarni ona koristi.Ante Markešić, sve je rasterao oko sebe, braću, kuma Ćuka, Božidara Bažonta, i druge goste. Rovišćanska hunta u pozadinskom ratištu se je takmičila tko će više pobiti “srbića”. Ružna pića o samovolji i “djeljiteljima pravde”, nije se odvijala samo u ranim i poratnim godinama, svašta se je radilo i poslije. Ispadalo je da je zločin ozakonjen. Branko Stojković osobno je prigovorio načelniku prometne policije Filipu Laciću, da treba uvesti red u svojoj postaji, među svojim djelatnicima, jer oni su prvi koji krše zakon, a ne sprovode. Pitanje mu je bilo postavljeno: “Zašto Zdenko Radić tri godine vozi se na teškom motoru i to bez registracijske pločice? Na upit Stojkovića načelnik se je naljutio. Rekao je da to nije istina, i da će on takve, tko bio, sam skidati s motora. Stojković mu je onda rekao da njegovi policajci se ne smiju Radiću ispriječiti na put. Jednom kada je Radić napravio saobračajku, došla je prometna policija da to fotografira i izmjeri sa kolicima, Radić im je bacio kolica za mjerenje u livadu, i opsovao ih kao malu djecu.

Dotična skupina protiv koje smo podnesli kaznenu prijavu, pekršila su Međunarodno pravo i konvencije. (Haaška konvencija iz 1907. i od Tribunala u Ninbergu 1945. godine) A to je: 1. Zločin protiv mira – izazivnje rata, stvaranju mržnje, netrpljivosti, rasne i nacionalne…, 2. Ratni zločin – istrebljenja i ubojstva, stvaranje logora, ubijanje ratnih zarobljenika bez suđanja, etnička čišćenja (genocid)…,3. Zločin protiv čovječnosti – likvidacije civila, uništavanje tuđe imovine (paljenje i miniranje kuća), proganjanje, nasilna preseljavanja, deportacije, pljačke, (smrt od gladi, sterilizacija, eutanazija, trovanje itd.)

Novčana i materijalna pomoć stigla je iz Austrijskog gradića Stallhofena. Ta humenitarna pomoć, bila je donirana od gradonačelnika toga grada Adolfa Pineggera, koji je osobno doprijemio pošiljku u Bjelovar, 19. prosinca 1991. godine u vrijednosti 300.000,00 ASH, a astajala se od 11 tona hrane i lijekova. U toj prvoj pošiljci sakupljeno je 266.000,00 šilinga, dok je gradonačelnik poklonio 40.000,00 šilinga. Mještani Austrijskog gradića prikupili su ponovo pomoć, koja je dovezana 20. siječnja1992. godine, u vrijednosti pošiljke 140.000,00 šilinga. Iz Austrije je preko Vere Gregurek došlo i šest konvoja pomoći.

Dajemo vam imena zarobljenika koji su odvedeni iz PU Bjelovarsko-bilogorsk iz podrumskih čelija na likvidaciju:

PRVA GRUPA – STRELJANIH (1-2.10.1991.)

1. Milorad Đordžević “Đoko”iz Bjelovara, Srbin
2. Zvonko Beki, Hrvat
3. Milan Đaković, rođ.01.01.1971. Hrvat
4. Mladen Pević iz Lajkovca, Hrvat
5. Radovan Perić, Srbin

DRUGA GRUPA – STRELJANIH (3.10.1991.)

6. Nedeljko Radonjić, Srbin
7. Ranko Stevanović iz Prokuplja, Srbin
8. Dragan Draganović, Srbin
9. Stevo Tepić, Hrvat
10. Mirko Pelengić iz Skender Vakufa, Hrvat
11. Đordže Čehovski iz Vršca, Srbin

TREĆA GRUPA – STRELJANIH (4-5.10.1991.)

12. Radovan Barberić, Srbin
13. Zdravko Dokman, Hrvat
14. Ivan Hojsak, Hrvat
15. Radovan Gredeljević, Srbin
16. Savo Kovač, Srbin (preživio streljanje)
17. Mirko Ostojić, Hrvat
18. Boško Radonjić, Srbin

Spisak II. darovatelja za rat i obranu Herceg-Bosne

UPLATILI SU: ZA “VRAN – BJELOVAR

Novac, tehničku robu i devize (vozola) darovali su:

1. “Sirela” Bjelovar 1.000.000 Hrd
2. Hrvatske šume – Bjelovar 500.000 Hrd
3. Univerzal Bjelovar 397.550 Hrd
4. DI “Česma” – Bj. 300.000 Hrd
5. Uprava šuma – Bj. 300.000 Hrd
6. Elektrometal Bj. 300.000 Hrd
7. SO Bjelovar 300.000 Hrd
8. Central Bj. 100.000 Hrd
9. Tehnika Bj. 100.000 Hrd
10. Medicincki cen. Bj. 100.000 Hrd
11. Vratna goro 100.000 Hrd
12. Nez.sin. u trg. naf.der.Bj. 100.000 Hrd
13. Hrvat.lječ.zbor Bj. 85.000 Hrd
14. Veter.stan.Bj. 100.000 Hrd
15. Intermont-Holding Bj. 50.000 Hrd
16. MZ A.G.Matoš Bj. 50.000 Hrd
17. TAD Bj. 50.000 Hrd
18. Arting Bj. 20.000 Hrd
19. SDK Bj. 20.000 Hrd
20. Sigurnost Bj. 15.000 Hrd
21. AMD Đ.Šegov. Bj 3.000 Hrd
22. Darko Kodumija 516 Hrd
23. Akoma Bj. 6.000 Hrd
24. Radmila Šipka 2.516 Hrd
25. Tuma Očko Jadranka 1.610 Hrd
26. Žalac dr. Delimir 500 Hrd
27. Ivković Zdravko 2.000 Hrd
28. Šapina Ante 100 DEM
29. Ćurković Ivica 100 DEM
30. Bradavica Ivan 100 DEM
31. Glavinić Nikola 4.100 Hrd
32. Vladić Ante 100 DEM
33. Križan Glibo 100 DEM
34. Rajić Slavko 2.500 Hrd
35. Sabljić Mijo 5.000 Hrd
36. Mikulić Đuro 3.000 Hrd
37. Ljubičić Branko 10.000 Hrd
38. Renić Ivan 300 DEM
39. Hrga Ante 100 DEM
40. Trajkovski Vlado 14.500 Hrd
41. Ljubas Filip 6.000 Hrd
42. Marko Šijić 100 DEM
43. Višić Ivan 100 DEM
44. Dakić Mato 3.000 Hrd
45. Bažant Božidar 1.000 HRD
46. Šarić-Bj. 30.000 Hrd
47. Brzović Stipe 2.000 Hrd
48. Krištek Lea 500 Hrd
49. Vranjković Milan 5.000 Hrd
50. Atanasovski Jordan 50 DEM
51. Krivić Tadija 4.000 100 DEM
52. Šola Pave 4.000 Hrd
53. Sabljić Božo 200 DEM
54. Vladić Ivan 100 DEM
55. Markešić Franjo 100 DEM
56. Ivanović Vlado 400 Hrd
Tirić Dominik 1.000 Hrd
58. Ćurković Marko 200 DEM
59. Mašić Mario 1.500 Hrd
60. Meštrović Milan 1.000 Hrd
61. Ćorić Jakov 500 Hrd
62. Žutina Marija 500 Hrd
63. Šoš Snježana 1.000 Hrd
64. Prka Tomislav 15.000 Hrd
64. Srećko Krešić 1.000 Hrd
65. Cikoja Ivan 100 DEM
66. Marus Vinko 100 DEM
67. Mate Gale 100 DEM
68. Prka Ilija 100 DEM
69. Mamić Filip 100 DEM
70. Šimić Jure 100 DEM
71. Nikić Blago 3.000 Hrd
72. Šijić Filip 100 DEM
73. Martinović Ante 100 DEM
74. Ivančić Anica 100 DEM
75. Ivančić Anica 2.000 Hrd
76. Štajduhar Mladen 100 DEM
77. Krišto Ivan 100 DEM
78. Krišto Luka 100 DEM
79. Beljan Nikola 500 DEM
80. Boščić Ante 50 DEM
81. Boščić Stipe 50 DEM
82. Markešić Luka 100 DEM
83. Prka Ante 100 DEM
Bilić Martin 20.000 Hrd
84. Srnec Ivan 1.000 Hrd
85. Čulo Franjo 200 DEM
86. Franković Slavko 1.000 Hrd
87. Frnković Đuro 1.000 Hrd
88. Ćulo Ante 15.000 Hrd
89. Sučić Pero 10.000 Hrd
90. Vuletić Anđelko 100 DEM
91. Tkalčan Kata 500 Hrd
91. Malogorski Ankica 200 Hrd
92. Vuljac Vlado 500 Hrd
93. Vuletić Nediljka 100 DEM
94. Dvornik Mirko 500 Hrd
95. Tkalec Zdenka 1.000 Hrd
96. Kereži Tomo 1.000 Hrd
97. Ninković Božo 1.000 Hrd
98. Duduković Dujo 500 Hrd
99. Duduković Mićo 1.000 Hrd
100. Ivanić Josip 1.000 Hrd
101. Franković Milan 1.000 Hrd
102. Horvat Marija 1.500 Hrd
103. Maceček Slavko 1.000 Hrd
104. Trgovac Slavko 400 Hrd
105. Trgovac Drago 500 Hrd
106. Topalović Jandro 500 Hrd
107. Radmanić Tihomir 200 Hrd
108. Marđetko Franjo 1.000 Hrd
109. Šabatović Mile 1.000 Hrd
110. Ćurić Nevenka 1.000 Hrd
111. Mihajlović Milenko 500 Hrd
112. Mihajlović Boško 1.000 Hrd
113. Janin Dražen 1.000 Hrd
114. Šimić Tadija 1.000 Hrd
115. Šimić Ruža 1.500 Hrd
116. Čulo Jakov 15.000 Hrd
117. Ćurić Pero 200 DEM
118. Renić Jagoda 1.000 Hrd
119. Handl Stjepan 1.000 Hrd
120. Bilić Vlado 1.000 Hrd
121. Seleš Drago 300 Hrd
122. Rožić Zdravko 500 Hrd
123. Benić Joco 1.000 Hrd
124. Ljegač Luca 1.000 Hrd
125. Šako Ivan 500 Hrd
126. Prepelić Pavo 500 Hrd
127. Bekavac Drago i Mijo 1.000 Hrd
128. Bekavac Gara 1.000 Hrd
129. Bekavac Ivan 1.000 Hrd
130. Bekavac Željko 15.000 Hrd
131. Ćurić Tomislav 100 SCH
132. Staneković Nada 1.500 Hrd
133. Bralić Ivica 1.000 Hrd
134. Bradić Ivo 500 Hrd
135. Cikoja Stipe 100 DEM
136. Ćosić Pero 5.000 Hrd
137. Žganjar Janko 2.000 Hrd
138. Budanec Nikola 5.000 Hrd
139. Hutka Mihael 3.000 Hrd
140. Diklić Davor 1.000 Hrd
141. Ćurković Mira 1.000 Hrd
142. Furlan Stipe 200 Hrd
143. Martan Slavko 500 Hrd
144. Šojko Marko 1.000 Hrd
145. Drmić Drago 1.500 Hrd
146. Drmić Stjepan 100 DEM
147. Drmić Ante 100 DEM
148. Krišto Mile 100 DEM
149. Ivančić Raka 100 DEM
150. Šimunjec Janja 500 Hrd
151. Ćurić Ivan 5.000 Hrd
151. Sićenica Jozo 2.000 Hrd
152. Gavranović Zdenko 2.000 Hrd
153. Murgić Ivan 1.500 Hrd
154. Troha Milan 4.000 Hrd
155. Tomašević Antun 1.000 Hrd
156. Maciček Ivica 1.000 Hrd
157. Šojot Tone 100 DEM
158. Horvat Mirko 500 Hrd
159. Hluda Ivan 200 Hrd
160. Ćurković Slavko 50 DEM
161. Matina Nada 500 Hrd
162. Pavić Ante 100 DEM
163. Pavić Stipe 100 DEM
164. Pavić Mirko 5.000 Hrd
165. Ćosić Ivan 2.000 Hrd
166. Ljubičić 1.500 Hrd
167. Barić Franjo 500 Hrd
168. Bazić Ivo 500 Hrd
169. Hudić Veljko 500 Hrd
170. Ćurić Danica 100 DEM
171. Palata Dubravka 500 Hrd
172. Barić Mirko 1.000 Hrd
173. Muškinja 500 Hrd
174. Dragoner Jozo 500 Hrd
175. Vojvoda Ivan 500 Hrd
176. Margetić Bogdan 500 Hrd
177. Marić Franjo 400 Hrd
178. David Mirjana 500 Hrd
179. Margetić Stevo 300 Hrd
180. Ćosić Stipan 50 DEM
181. Drmić Pavo 100 DEM

Ostali dio biti će uskoro upisan …

http://www.stit-bjelovaar.hr
———————————————————————–

ODBAČENA KAZNENA PRIJAVA ZA RATNI ZLOČIN

————————————————————————

REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO
U BJELOVARU

K-DO-73/03.
Bjelovar, 18. studenog 2003. godine
BM/DD

Temeljem čl. 174. st. 1. Zakoan o kaznenom postupku donosim

RJEŠENJE

Odbacuje se kaznena prijava udruge “ŠTIT” iz Bjelovara protiv Jure Šimić, Josipa Hajdinjak, Miroslava Jezerčić, Mile Ćuk, Josipa Trogrlić, Joze Kelava, Zdravka Heged, Stjepana Budinski, Antuna Pečurlija, Mate Šiprak, Antuna Tus, Stjepana Ivanić, Stanka Štimac i Stipe Pranjić za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika označenih u čl. 120 i čl. 122. OKZRH.

Obrazloženje

Udruga “ŠTIT” iz Bjelovara podnijela je kaznenu prijavu protiv Jure Šimić, Josipa Hajdinjak, Miroslava Jezerčić, Mile Ćuk, Josipa Trogrlić, Joze Kelava, Zdravka Heged, Stjepana Budinski, Antuna Pečurlija, Mate Šiprak, Antuna Tus, Stjepana Ivanić, Stanka Štimac i Stipe Pranjić za gore navedena kaznena djela počinjena na način da su tijekom 1992. godine rušili i palili srpske kuće, ubijali stare i nemoćne osobe srpske nacionalnoste te namještali kupovanje državnih poduzeća u kojima sada rade njihovi znanci te uništavaju navedena poduzeća, da je sedam osoba srpske nacionalnosti odvedeno iz Policijske postaje u Bjelovaru u Malo Korenovo gdje su ubijeni, da imaju svoje veze u policijskoj upravi jer neka kaznena djela nikada nisu otkrivena te da neke od osoba srpske nacionalnosti danas slobodno hodaju po hrvatskoj a da su učinila ratne zločine.

Nadalje se navodi da je jedan od prijavljenih Jure Šimić kao predsjednik Izvršnog vijeća SO Bjelovar sredstva koja su građani prema priloženom popisu dali kao donacije za obranu Hrvatske prisvojio sa svojim prijateljima za sebe, da su tijekom pretvorbe na poduzeća na području Grada Bjelovara počinjene nepravilnosti, da se na bjelovarskom spomen području “Barutana” prikriva da se postavljaju ručne bombe iako je enormna svota proračunskog novca utrošena za uređivanje “Barutane” te izgradnju kapelice čime se stvara mitologija za neke osobe, da su osoba umiješane u bivšu vojnu akciju “Kameleon” namještale izvorne rezultate, pratile i špijunirale novinare te prikrivale ratne zločine.

Udruga “ŠTIT” stoga “ulaže kaznenu prijavu za zločin protiv čovječnosti, nepoštivanje zakona i običaja ratovanja, kršenje ljudskih prava, kao osobne kaznene odgovornosti i zapovijedne, protupravno lišavanje života srpskog i drugog stanovništva te nehumano postupanje prema zaroljenicima, okrutno i nečovječno postupanja s civilima jedne i druge strane, terorizam, podržavanje i planiranje smrti i razbojstava, uništavanje osobne imovine te progon politički rasnih vjerski i drugim osnovama”.

Policijska uprava Bjelovarsko-bilogorska izvršila je operativnu obradu po navedenoj kaznenoj prijavi te su nam dostavili posebno izvješće iz kojeg je razvidno da su djelatnici PU Bjelovarsko-bilogorske izvršili provjeru navoda iz kaznene prijave koji se odnose na nepoznate leševe sahranjene na groblju “Borik u Bjelovaru. Došli su do saznanja da je od 30. siječnja do 28. kolovoza 1992. godine na groblju “Borik” u Bjelovaru sahranjeno ukupno 11 posmrtnih ostataka nepoznatih osoba a svi su evidentirani u internoj knjizi ukopa te sahranjeni u aleji broj 13 koja je i predviđena za sahranu osoba neutvrđenog identiteta ili osoba kojima ukop plaća Centar za socijalnu skrb. Osim tih na istom groblju nije sahranjena niti jedna druga osoba nepoznatog identiteta.

Što se tiče rušenja i palenja kuća u Bjelovaru PU Bjelovarsko-bilogorska evidentirala je i podnijela stotinjak kaznenih djela zbog rušenja ili pak oštećenja kuća izazvanih eksplozijom s tim da je dostavila kaznene prijave nadležnom državnom odvjetništvu pod brojevima KU-429/91., KU-156/92., KU-182/92., KU-216/92., KU-243/92. i KU-240/92. u kojima je ukupno prijavljeno 8 osoba.

Isto tako u kaznenoj prijavi broj KU-556/91. a koja obrađuje kompletna ratna događanja u Bjelovaru i okolici kojom prilikom su poginule tri ženske osobe ispred crkve Sv. Terezije Avilske u Bjelovaru, prijavljene su 102 osobe te je kaznena prijava proslijeđena nadležnom državnom odvjetništvu.

O pogibiji časnika JNA Rajka Kovačevića, Miljka Vasića i Nedeljka Jovetića nadležnom državnom odvjetništvu dostavljeno je posebno izvješće pod brojem 11/114-00. kojim su obrađeni napisi i tiskovinama odgovornosti Jure Šimića za pogibiju ovih oficira JNA prilikomborbi za oslobađanje vojarnica u Bjelovaru. Isto tako obavljeni su obavijesni razgovori sa Jurom Šimić, Stjepanom Budinski i Antunom pečurlija o navedenim događajima.

Događaj koji se odnosi na zadržavanje zarobljenika u PU Bjelovarsko-bilogorskoj 1991. godine te “zahtijevanje istrage” protiv Tihomira Wagner obrađen je u kaznenoj prijavi broj KU-371/00., donijeta je prvostupanjska presuda te se predmet nalazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske po žalbi državnog odvjetnika.

Navedeno je također da su na području Grada Bjelovara izvršene nepravilnosti i nezakonitosti u pretvorbi pojedinih poduzeća. O ovim navodima pod brojem KU-356/00. dostavljena je kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu protiv odgovornih osoba u poduzeću “Česma” Bjelovar.

Isto tako protiv odgovornih osoba u poduzeću “Cromax” Bjelovar dostavljena je kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu pod brojem KU-153/98. a posebno izvješće o nepravilnostima u radu “Informativnog centra” Bjelovar također je dostavljena nadležnom državnom odvjetništvu pod brojem 511-02-03/2-10-I-D-189/02.

Policijska uprava Bjelovarsko-bilogorska dostavila je i posebno izvješće u predmetu Mate Šiprak koji je ostvarivao dobit kroz zaloge kuća građana srpsek nacionalnosti te pismeno pod brojem 511-02-03/02-10i-31/305-01. dostavila nadležnom državnom odvjetništvu.

Djelatnici PU Bjelovarsko-bilogorske obradili su također događaji koji se ne odnose na područje Grada Bjelovara te je događaj koji se odnosi na masakr civila u Peratovici u srpnju 1992. godine obrađen u kaznenoj prijavi broj KU-49/93., koja je protiv 57 osoba dostavljena nadležnom državnom odvjetništvu.

Ubojstvo Nikole Blagojević u njegovoj kući u Prespi obrađeno je u kaznenoj prijavi broj KU-377/91. koja je upućena nadležnom državnom odvjetništvu jednako kao i pogibija dr. Anđelka Višić u kaznenoj prijavi broj KU-16/92. kojom je obuhvaćeno 8 osoba a kaznena prijava proslijeđena je nadležnom državnom odvjetništvu.

Policijska uprava Bjelovarsko-bilogorska podnijela je kaznene prijave pod brojem KU-556/91. i KU-480/91. nadležnom državnom odvjetništvu protiv osoba odgovornih za napad na “Barutanu” i pogibiju više osoba.

Nakon prikupljenih podataka PU Bjelovarsko-bilogorska podnijela je kaznenu prijavu pod brojem KU-136/94. nadležnom državnom odvjetništvu protiv tri osobe a događaj se osnosi na ubojstvo više civila hrvatske nacionalnosti u Batinskoj Rijeci kraj Daruvara u svibnju 1994. godine.

Policijska postaja Pakrac u kaznenoj prijavi pod brojem KU-140/93. obradila je događaj u Kusonjama 1993. godine kada su prilikom komemoracije poginule 3 osobe.

Pod brojem KU-112/93. dostavljena je kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja koji je 1993. godine minirao osobno vozilo u Bjelovaru a pod brojem KU-254/94. također je nadležnom državnom odvjetništvu podnijeta kaznena prijava protiv nepoznate osobe zbog bacanja bombe i oštećenja kuće vlasništvo Knežević Milorada.

Što se tiče leševa pronađenih u riječici Plavnici kraj Gudovca kako je to navedeno u kaznenoj prijavi PU Bjelovarsko-bilogorske nije došlo ni do kakovih saznanja koja bi upućivala na takav događaj. PU Bjelovarsko-bilogorska radi i na prikupljanju saznanja o kaznenim djelima ratnog zločina počinjenim u drugom svjetskom ratu te njezini djelatnici kontaktiraju i sa doktorom Miculinić u svezi iste problematike pa proizlazi da navodi kaznene prijave u vezi pretresa njegovog stana i oduzimanja predmeta nisu istiniti.

Za ostale navode kaznene prijave u kojem se spominju ratni zločini i ekstremno nasilje kao što je sumnjičenje Naila Brulić i dr. za ubojstvo neimenovanih osoba kako civila tako i hrvatskih branitelja tijekom čišćenja Bilogore kao i namjernog onemogućavanja identifikacije leševa od strane nekih osoba, zlostavljanje Roma i upade pojedinih osoba u neimenovana sela na području Županije PU Bjelovarsko-bilogorske nije došla ni do kakovih saznanja.

Po svim navedenim kaznenim prijavama nadležnim državnim odvjetništvima donijete su meritorne državnoodvjetničke osluke protiv prijavljenih osoba pa iz svega naprijed iznijetog proizlazi da nema osnovane sumnje da bi Jure Šimić, Josipa Hajdinjak, Miroslava Jezerčić, Mile Ćuk, Josipa Trogrlić, Joze Kelava, Zdravka Heged, Stjepana Budinski, Antuna Pečurlija, Mate Šiprak, Antuna Tus, Stjepana Ivanić, Stanka Štimac i Stipe Pranjić počinili gore navedena kaznena djela, to je riješeno kao u izreci.

PRAVNA POUKA:

Na temelju čl. 55. st. 2. Zakona o kaznenom postupku oštećenik može u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja ako smatra da ono nije pravilno i na zakonu osnovano, poduzeti kazneni progon protiv osumnjičenih podnošenjem istražnog zahtjeva Županijskom sudu u Bjelovaru.

Dostaviti:
1. Udruga “ŠTIT” Bjelovar, I. V. Trnskog 12,
2. PU Bjelovarsko-bilogorska na broj: 511-02-03/2-10-VI-D-255/03.

ŽUPANIJSKA DRŽAVNA ODVJETNICA
Branka Merzić

O crostojkovic1958

U Bjelovaru, 10.02.2012. godine Hrvatski pokret ŠTIT BRANKO STOJKOVIĆ http://crostojkovic1958.blog.hr 095/814-82-90 brankostojkovic152@yahoo.com C r o a t i a
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Zabilježite trajni link.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s