GRAD POKVAREN DO SVOJE SRŽI

ZNAO SAM TE SVE LIKOVE I SA NEKIMA SAM SE DRUŽIO U SVOJOJ MLADOSTI

BJELOVAR JE GRAD KURVI, PEDERA OLOŠI, I KRIMINALACA

Eto, čitam ti ja u Večernjem listu od 29. ožujka 2013., novinski članak “Sitotisak Kovarik” tiskao je lažne eure. I opet u vijestima je naš Bjelovar na lošem glasu. Vlasnik tiskare Saša Kovarika upoznao sam još u bivšem sistemu, mislim da je to bilo 1980. godine. Ja sam dolazio kod njega kući. Jednom prilikom u svojoj radionici sito-tiska napravio mi je vizit-kartice. U to vrijeme Saša je imao neki mali trkači motor i bavio se je utrkama. Dolazio sam i kod njegovog susjeda Saše Raškovića, gdje smo svirali na muzičkim instrumentima. Poslije je Rašković odselio u Srbiju, bilo je to 1990-tih godina. Njegovi su zamijenili kuću sa jednom porodicom iz Srbije. Prije nego što se je ovo desilo sa krivotvorenim novcima, koji su navodno izašli iz ilegalne tiskare 170.300 eura, ja sam nekoliko dana prije vidio Sašu Kovarika i Paulu Rončević u gradu, ispred PPK-a kod kolodvora. Ništa neobično nisam vidio na njima. Saša je vozio isti auto, koji je vozio i prije. Tako da mi ova priča, koju je napisao Darko Marčinković, novinar Večernjega lista u Bjelovaru, ne drži baš vodu.

Znam da Kovarik se je družio sa Draženom Puškarićem, zvanim “Puška”, ali što je u tome čudno,.., Bjelovar je mali grad i svi se poznajemo. Ja osobno mislim da policija nije u ovom slućaju pružila javnosti konkretne i čvrste dokaze. Hrvatska ulazi kao članica u Europsku uniju, i sa ovim slučajem se hoće dodvoriti pred svijetom, želi se pokazati, kako ovdje funkcioniraju institucije. Kako država bori se protiv kriminala, te kako štiti europske interese i euro-novac EU-a. Ovo je čisto dodvoravanje i ulizivanje euro-parlamentu. Grad Bjelovar je odavno na lošem glasu, a on je nastao kao vojna utvrda i krajna protiv Turaka. Oduvijek je to bio grad vojske i oficira, i njihovih kurvi. Normalno da u takvom gradu se je razvio klošarski život. Sjećam se, kada su s mnom se upoznala dva lika: Mile Dakić i Zdenko Forić, koji su pobjegli iz popravnoga doma. Tada su spavali na improviziranim ležajevima u mojoj šupi oko 6 mjeseci. Ja sam im u šupu donosio hranu i vodu… Moji roditelji su znali da su oni tu skriveni.. I on su im ostavljali hranu. Ti klošari me nisu u životu poslije podržavali, čak ni na mojim izborima, kada sam se kandidirao. To je po onoj narodnoj: pomozi sirotu na svoju sramotu… Sestra od Dakića je radila u baru kao barska kurva. Ona je imala umjetničko ime “Enđi”. To sa “šupom” bilo je negdje 1970-tih godina – kada sam ja živio na Radićevom trgu br. 40. u Bjelovaru.

Na Radičevom trgu imao sam lude susjede, jedan od njih je Branko Tadić, zvani Pingvin”, koji je prije Domovinskog rata ubio Miroslava Kutanjeca u gostionici “Flamengo” u Bjelovaru. Tom mladiću je u leđa ispucao cijeli spremnik iz pištolja M635, i za to dobio “šugavih” sedam godina zatvora. Eto, svašta se je u mome rodnom gradu događalo. Nakotilo se je na “Bilogori” svakakvoga šljama… Priča mi tako 24.11.2011., (četvrtak) oko 21,00-22,30 sati u Velikom Trojstvu, Stjepan Sedlanić, zvani “Štef”, kako mu je Darko Kenig, dok je još radio u “RO Tehnika” ukrao novu špricu za lakiranje auta, između ostaloga ukrao mu je i vreću zapakirane kave i vreću praška… Kenig je poslije te ukradene stvari prodavao po selu Nevinac. Samo Šprica za auto lakiranje je tada koštala 1200 njemačkih maraka. I na selskoj zabavi je nudio ukradene stvari. Darko Kenig je radio u “Tehnici” kao kovino-tokar, on nije znao istokariti običnu jednu čahuru, kada je tamo došao raditi. Drugi su mu brusili kovino-tokarske noževe… A sad taj lik radi u policiji kao veliki kriminalist. I on ide na razne uviđaje krađa i provala…

No, Sedlanić mi je ispričao još jednu priču: o Nevenki Osmanović, koja je imala javno bilježnički ured. Da njezin muž je proveo 4 godine u zatvoru zbog pedofilije. Da Tomo Mrsin (pokojni) je njezin brat. Svi u Bjelovaru u ono vrijeme su znali Mrsina, kako on ima homoseksualne sklonosti… On je radio u zajednicama Općina Bjelovar. Čudimo se, zašto danas imamo nasljeđe ovakve ogavne i niske politike. Sve je to jedna “šljam ekipa”, a tome je – kao što sam rekao pridonijela – jedna niska politika. Jednom prilikom gledam Darka Keniga (15.07.2011., u 12,45 sati) kako pod radnim vremenu sjedi u caffe baru “Petar Pan” sa svojom ljubavnicom. A službena policijska kola BJ-702-AT (Đip) stoji vani parkiran. Koliko sam, samo puta vidio tog Keniga da se sa tim policijskim Đipom voza okolo bez veze… I to je ta navodno policija u Bjelovaru? Što onda rade njihovi šefovi kad im ovakva bezakonja rade njihovi pijuni?! Po tome svemu smo grad bez nereda i (tobože) reda!

U Bjelovaru, 15. travanj 2013. godine

HRVATSKI POKRET “ŠTIT”
BRANKO STOJKOVIĆ

Adresa: Đurđevačka cesta 159
Bjelovar / 15.04.2013.
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90
Žiro-račun: 2340009-1100203086
Privredna banka Zagreb

http://crostojkovic1958.blog.hr
brankostojkovic152@yahoo.com

URED: Masarykova 8
———————————————-

O crostojkovic1958

U Bjelovaru, 10.02.2012. godine Hrvatski pokret ŠTIT BRANKO STOJKOVIĆ http://crostojkovic1958.blog.hr 095/814-82-90 brankostojkovic152@yahoo.com C r o a t i a
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Zabilježite trajni link.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s