RIJEČI VOĐE
PIŠE: Branko Stojković
Kada sam bio vrlo mlad, tj. imao sam oko 11 ili 12 godina – sjećam se kako sam pobjegao s nastave u osnovnoj školi “Dr. Franko Winter”. No, predmeti mi nisu bili zanimljivi. Iako sam rođen u Bjelovaru, odnosno, odrastao sam u centru grada, ja sam se sakrivao od gradskog života, od javnosti. Tada je vladao socijalizam i komunizam. Ja sam se sakrio u jedan vojni betonski bunker – koji se je nalazio u livadama vojnog poligona JNA, ispod samog parka “Borik”.
Tu sam tada smišljao, ili bolje rečeno crtao iskaznice – organizacije, koja bi po mojoj mašti bila najprikladnija. Nisam volio komuniste, jer kao dijete osjetio sam da lažu. Tada, ja sam razmišljao o politici, ali u prolazu. Ja tu politiku do kraja nisam shvaćao.
Kada bi pobjegao sa nastave, jer nisam mogao više slušati gluposti o kojima su nas nastavnici učili. Šetao sam se livadama i šumama, te usput sam grickao razne biljke, kušao, često sam jeo travu koja se zove “kiseljak”. Moram sada reći, da je godinama u meni sazrijevala ideja, da jadnom pokrenem svoje shvaćanje života. Što je danas se pokazalo da je potpuno ispravno.
NAPOMENA: Ove riječi bile su izgovorene na konferenciji za novinare 14.02.2006. godine povodom svečanog obilježavanja postojanja Udruge “ŠTITA” (15.02.2000. – 15.02.2006.)
(vidi rubliku: KONFERENCIJE)
HRVATSKI POKRET ŠTIT - BJELOVAR 